
Incijativu da se ulica u Podgorici imenuje po pokojnom ministru unutrašnjih poslova Crne Gore, Pavlu Bulatoviću, neophodno je upotpuniti i staviti u širi kontekst.
Važno je, takodje, ‘docrtati’ Bulatovićev javni profil detaljem o kojem se u Crnoj Gori predano ćuti i koji se pokušava zakopati inicijativom za imenovanje ulice po njemu.
Neophodno je podsjetiti na njegovu ulogu u sramnoj epizodi novije istorije Crne Gore: agresiju na Hrvatsku i opsadu Dubrovnika.
Iako je i danas veoma živ konstruisani narativ elite na vlasti i u opoziciji da tadašnje crnogorsko rukovodstvo nije imalo uticaja na operativne odluke u vezi sa agresijom na Hrvatsku, te da Crna Gora nije tada bila u ratu sa Hrvatskom, važno je ponoviti sljedeću činjenicu.
Samo jedan dan nakon što je artiljerija JNA ispalila prve salve na konavoska sela, crnogorsko Ministarstvo unutrašnjih poslova izdalo je tajno naredjenje za mobilizaciju jedinice specijalne policije, čiji je zadatak bio da obavlja borbena djejstva u ratnom sukobu na crnogorsko-hrvatskoj granici.
Tadašnji crnogorski ministar unutrašnjih poslova, Pavle Bulatović, je potpisao ovo naredjenje.
Jedinica specijalne policije je bila opremljena potrebnim pješadijskim naoružanjem i medicinskom opremom, i stavljena je pod komandu tadašnjeg zamjenika ministra za javnu bezbjednost Crne Gore.
Po ovoj naredbi, specijalna jedinica crnogorskog MUP-a je trebala da koordinira svoje akcije sa operativnom komandom na Dubrovačkom ratnom području.
Pokojni ministar, kao i tadašnja vlada čiji je član bio, su bili aktivni učesnici u donošenju vojnih i operativnih odluka tokom Dubrovačke operacije.
Nije nemoguće da upravo ovakav istorijat kvalifikuje Pavla Bulatovića da se po njemu imenuje ulica u Podgorici.
Pavle Bulatović je politički veoma upotrebljiviji, jer sobom ne nosi legat Drugog svjetskog rata kao, na primjer, Pavle Djurišić. Istovremeno je Bulatović koristan političkoj eliti svih ideoloških boja i opredjeljenja. Sakrivanje i revidiranje uloge Crne Gore raspadu SFRJ je u interesu i sadašnje vlasti, i sadašnje opozicije, pa Pavle Bulatović predstavlja idealan alat za taj posao. Sadašnja vlast time potvrdjuje njega kao heroja iz mutnog vremena nacionalizama i krvi. Sadašnja opozicija se ne buni mnogo oko inicijative za imenovanje ulice jer se time jedan važan funkcioner iz vremena jedinstvenog DPS umiva od ratne odgovornosti: tim činom se peru ruke i čitavoj tadašnjoj eliti koaj je bila vlasti i bila gospodar života i smrti u Crnoj Gori i šire.
Ono što je sigurno jeste činjenica da se ova inicijativa može i treba posmatrati kao integralni dio šireg, dugotrajnog i agresivnog napora na reviziji skorije istorije Crne Gore.