Između redova: direktoru podići platu
Kako izazvati sažaljenje prema primanjima direktora, a istovremeno ih prikriti, novo je dostignuće finansijske službe RTCG. To stoji u naslovu: Raoniću najmanji odnos direktorske plate prema zaradama zaposlenih u RTCG. U poređenju s prethodnicima. Uzeh uzalud digitron. Nemam ulazne parametre, samo gotove odnose po epohama.
Umjesto sume, koliko je, tačno ili prosječno, kome bila plata, sprdaju se, utisak je značajnog broja poznavalaca. Znajući da u toj euro-model muci gotovo nikome neće pasti na pamet da provjerava. Ima i pametnijeg posla od nemuštog zaobilaznog pokušaja psiho-pranja primanja, da tako nazovemo dijeljenje plata sa radničkim platama raznih direktora da bi poredili dobijeno. Nemam kad o tome, rekoh na prvu loptu, ali pošto se platna lista iskazuje „suma sumarum“, u eurima, etički ne izdržah.
Mjere neuporedivo. Kakve god bile prinadležnosti prethodnika, makar u poređenju sa radničkim, prethodnici su bili legalni. A ovo je nerealno. Ističu nezakonitu platu kao primjerniju od zakonitih. Porede minus i plus.
Zažmurimo, pa računajmo
Radi analize, ajmo se praviti ludi, da je sve u redu, pa to pogledamo kao ispravan pokušaj. Raonićev afirmativni pokazatelj s decimalnim zarezom vjerovatno je dobijen tako što su mu tajanstvenu crkavicu, čujemo oko 4000 €, podijelili sa ne tako davno od Sindikata izborenom, dakle višom, prosječnom zaradom proletera. Umjesto sa onom prije, onom što je menadžment godinama održavao na ponižavajućem nivou, ispod republičkog prosjeka. Time bi cifra bila mnogo viša. Što je samo početak razjašnjenja ironije s kojom se bavi odjeljak za finansije Javnog servisa.
Jedno su primanja koja se trebaju obračunati, a drugo dobijena. Ogromna većina zapošljenih godinama radi, može se reći, „za nadnicu“. Bez ičega preko, osim propisanog u Pravilniku o raspodjeli. Nasuprot tome, menadžment, njih tridesetak i još neki gore-dolje, mjesecima dijeli sebi ekstra „nečega“. Sve to precizno, izgleda, ne može dobiti ni BIA. Sam Raonić je, recimo, kao nelegalni direktor sam sebi određivao varijabile 60 mjeseci, pa tek onda počeo iskati preko Savjeta. Ljubav većine omogućila mu je nastavak bogaćenja.
Menadžment osim varijabile prima „još“ po osnovu raznih besmislenih ili bezobzirnih ekstra ugovora, koje je teško "provaliti", a kad procure direktor kažnjava onoga što je objelodanio koristeći represiju po raznim osnovama. Atmosfera nepovjerenja i ćutnje vlada, ljudi su većinom sputani da kažu što osjećaju. Pa im, evo, olakšavaju ćutnju kalkulisanjem o skromnom direktoru. Sirotan umalo prozborih.
Svaki korak košta
U čemu me spriječio naslov iz 2024 „Raonić ima najveću platu u državi, Novović na 10. mjestu“. Nakon toga je naš prvak tražio od Savjeta manju. Tačnije, nakon što je sud opravosnažio njegovu nezakonitost. I smanjili su platu „poštenjačini“. Tako da je - i sad otprilike tolika. Nije mu dovoljna. Jer je alavo zaželio što mu nikad neki prethodnik nije. Nedavno. Još četiri hiljade, za zasluge u mjesecu. Duplo je jače radio no što je predviđeno, smatra. Je li sve sam ili su možda i radnici nešto zaslužili? Čovjek kao da nije spavao u naletu sposobnosti. Ili, počinje obračunavati sve. I uobičajeno. Penjanje stepenicama, samostalno otvaranje vrata, pogled na kontrolne kamere (zamara oči), odlazak u wc? Dok je u programu promaja, repriza na reprizu, a njega počinju zvati skeledžija. Što je jasno kad se pogledaju zgrada i građevinci po njoj, evo 6 godina. Liči na Kejp Kanaveral. Ali nikako da je lansiramo.
Sadašnji direktor bio bi vjerovatno još „nagrađeniji“ od Branka Vojičića, za kojeg se navodi da je primao 7,83 prosječne radničke plate, kada bi finansijska služba uporedila ukupna primanja, uključujući dodatke, varijabile, domaće i međunarodne dnevnice, eventualna učešća u komisijama, sjednicama Savjeta, odborima i drugim tijelima. Da li mu se pokriva gorivo, telefon, kupuju li mu, baš me zanima, i "ođela"? Ima li šansi za jedno u betonjerci Bobu (Slobodanu) Šćepanoviću? Iako ga inače ne nosi, nije na taj način obrazovan, ali bi mu valjao „kapot“. TEP-ormar samo zrači, ama ne grije tamo đe ga je Raonikije smjestio.
Porediti se može na razne načine
Ajmo ovako. Bobo ima 38 godina istaknutog pregalaštva u medijima, Boris dvije ili tri. Sumnjive, ali priznate od suda. Šćepanović je završio u rekordnom roku čuvenu režiju u Pragu, a Raonić pravni faks u Podgorici poslije jedvitih 25 godina. Sve nas je iznenadio. I nastavio da govori o sebi i svojoj uspješnosti. Pa danas, zahvaljujući politici i sporom sudstvu, upravo on raspoređuje prvoga. Kroji mu sudbinu. Mnogo, veoma mnogo, sličnih primjera krije Javni servis danas. Gori po pokazateljima znanja i iskustva je basnoslovno plaćen. Što nije važno stručnim službama. Pošto evo traže ugao da to opravdaju.
Čemu vodi ta računica po kojoj nelegalni dobija 3,59 puta veću platu od podrumiranog? Je li im to posao iz zabave ili po naredbi? Manipulacija vodi samo njegovom ličnom marketingu. Društvenom utisku da je malo plaćen. Radnicima ni u čemu ne pomaže.
Uz još jače uvjerenje da je nepoštovanje profesionalaca i zaslužnih nepopravljiva osobina koristoljubivog Borisa Raonića, iskreno se nadam … da čuknem vo drvo. Imamo problema i sa ispraćajima ovih dana. Inspekcija rada ovo će pročitati, znam. Al na kafu doći neće. Iako zračenje elektro ormara drastično opada sa udaljenošću. Na metar do dva je mnogo bolje, ali kod ispravnih. Vele „hvala na rentgenu“.
