Ona je, učestvujući na panel diskusiji, koju su organizovali Institut za medije Crne Gore i Mediacentar Sarajevo, kazala da je do sada u RTCG pronađeno svega petnaestak kaseta sa sirovim materijalom i samo devet VHS kaseta na kojima su snimljene vijesti i dnevnici od 2. do 10. oktobra 1991. godine, što su bili prvi dani rata za Dubrovnik.
Kako je dodala, iako skromna po obimu ta dokumentacija je bogata po sadržaju i potvrđuje kako je RTCG instrumentalizovana u svrhe ratne propagande.
''Preživjela riznica informativnih emisija s početka osvajačkog pohoda na Dubrovnik, nedvosmisleno dokazuje da je crnogorska televizija vješto vladala propagandnim arsenalom i u sadejstvu sa tadašnjim političkim i vojnim vođstvom, dala nemjerljiv doprinos promovisanju nacionalne ideologije, generisanju međunacionalne netrpeljivosti i razbuktavanju rata na prostoru bivše Jugoslavije'' kazala je Rakonjac.
Na pitanje kako to da su novinari iz tog perioda, koji su se ogriješili o profesiju, posljednjih godina „rehabilitovani“, pa danas imamo situacije da baš oni pričaju o profesionalizmu i kod njih najznačajnije političke figure dolaze da gostuju u emsijama, Rakonjac je ocijenila da se umjesto lustracije dešava kontra-lustracija, da za njih nije bilo nikakvih sankcija i da su većinom, nakon rata, ostali da rade u državnim medijima.
Novinar Monitora Zoran Radulović je, odgovarajući na isto pitanje, kazao da su „političke elite još uvijek iste iz vremena ratova 90-ih godina, a da biznis elite koje su nikle u tom vremenu, žele da se to vrijeme zaboravi“.
''Ti ljudi raspolažu određenim vještinama, jer oni ne moraju da vjeruju da je to što pišu tačno da bi zvučalo uvjerljivo'' kazao je on.
Sarajevski novinar i diplomata Zlatko Dizdarević, istakao je da je sa druge strane stvorena nova realnost sa novim mladim ljudima i novim finansijerima, koja je po svojim posljedicama mnogo gora nego što su novinari ratni huškači koji su „rehabilitovani“.
''Tehnologija je poklopila pravo novinarstvo, jer je najvažnije biti brz i mnogo je važnije da se ima što više klikova, nego što je istina'' kazao je Dizdarević i dodao da ipak postoje grčeviti pokušaji redakcija i pojedinaca, časnih novinara, koji pokušavaju da se tome odupru i koji još uvijek vjeruju da je smisao novinarstva u istinitosti informacija.
Tokom diskusije o ulozi i zastupljenosti medijskih sadržaja kao dokaza i novinara kao svjedoka pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), ocijenjeno je da su dali značajan doprinos dokaznom materijalu u suđenjima za ratne zločine koji su se desili 90-ih godina.
Direktor sarajevskog Mediacentra Boro Kontić kazao je da su svjedočenja pred Haškim tribunalom složena i komplikovana priča unutar profesije.
''To nije jednostavan izbor i najveći dio novinara to nije želio da uradi'' kazao je Kontić i dodao da lično smatra ispravnim odluku novinara da svjedoče.
U okviru istraživanja Mediacentra, koje je sprovedeno u sklopu projekta „Novinarstvo kao prvi nacrt historije“, prikupljeno je više od dvije hiljade medijskih dokaza u arhivi sudskih spisa MKSJ-a, kao i više od trideset iskaza međunarodnih i domaćih novinara i novinarki koji su svjedočili u korist tužilaštva, ali i odbrane.
Direktor Digitalnog arhiva Mediacentra Sarajevo Dragan Golubović je kazao da je 31 novinar svjedočio pred Haškim tribunalom, a da su njih 14 intervjuisali u toj bosanskohercegovačkoj medijskoj organizaciji.
On je istakao da su svi pozvani engleski novinari svjedočili pred Haškim tribunalom, a da su novinari iz Sjedinjenih Američkih Država to odbili, pozivajući se na principe neutralnosti.
Neki od novinara sa kojima su razgovarali u Mediacentru i koji su podijelili detalje svjedočenja jesu Martin Bel, Dđeki Rouland, Ed Vuliami, Florens Hartman, Veton Surroi, Sejo Omeragić, Dđon Svini, Slavoljub Kačarević, i drugi.
Kontić je rekao da je tokom razgovora sa njima od svih dobijao različite odgovore na ista metodološka pitanja.
Ed Vuliami, koji je svjedočio u 11 slučajeva, kako kaže Kontić, rekao mu je da je to za njega bilo „nevjerovatno i stresno“ iskustvo, te da su ga napadali u Njujork tajmsu da je to radio zbog egotripa i privlačenja pažnje.
''Rekao mi je da prije 30 godina, kada je bio u podrumima Vukovara, nije mogao da pretpostavi da će taj grad danas biti u Evropskoj uniji, a da London neće'' kazao je Kontić.
On je ocijenio da su svjedočenja jako značajna i da je novinarska „objektivnost ako napišete da ima pet leševa bez obzira na to što su srpski ili osam ako su bošnjački, dok je neutralnost ako date isti prostor silovanoj osobi i zvijeri koja ju je silovala“.
Jučerašnja debata je bila jedna u nizu koju je Mediacentar Sarajevo, u saradnji sa lokalnim partnerima na Kosovu, u Crnoj Gori i Srbiji, organizovao o ulozi medija i novinara u suđenjima za ratne zločine pred Haškim tribunalom.
