Bećir Vuković, srpski književnik na izgleda prinudnome životu u Crnoj Gori, pretvara ovih dana dodjelu Trinaestojulske nagrade u fantastičku književnost. Izmaštava stvarnost, mijenja, dorađuje i prerađuje. Neki bi rekli čitamo bajke, neki drugi da slušamo lovačke priče, oni baš neuviđajni rekli bi da laže. Ja neću reći ništa od toga, samo ću iznijeti nekolike činjenice. Pa izvolite vjerujte, ili istražujte, sudite i procjenjujte, pa prema tome i nagrađujte.
S jedne televizije sinoć nam taj književnik patnički tolkuje začuđen otkud se odjednom ljudi interesuju za knjigu i kako to da znaju za CIP. On mu očito dosad i nije posvećivao pažnju (možda ga je ta pedanterija i poznavanje bibliotečke i izdavačke djelatnosti i preporučila za članstvo u Savjetu Narodne biblioteke Radosav Ljumović, ali – ne sudim). I što je taj CIP uopšte – samo međunarodni propis i procedura kataloškoga zapisa u publikaciji koju na teritoriji države rade najznačajnije biblioteke (poput Narodne biblioteke Srbije i Nacionalne biblioteke Đurđe Crnojević u Crnoj Gori). Procedura je takva, i prema crnogorskome i prema srpskome zakonu, da je svaki izdavač dužan da prije štampanja knjige preda zahtjev za katalogizaciju (CIP) i dodjelu ISBN-a. Za djelovanje suprotno zakonu oba zakonodavstva predviđaju kazne.
4
No baš taj famozni CIP ni kriv ni dužan sinoć je postao posljednja linija odbrane srpstva... i nepostojeće knjige „Kuće beskućnika“. CIP za knjigu kojoj su dva izdavača iz Podgorice, barem je tako portalu zrcalo.me odgovorilo crnogorsko Ministarstvo kulture i medija, nikao je – a đe drugo do u Srbiji. Tako veli nagrađeni književnik. No kad odete na sajt srpskoga Cobissa (što je mreža bibliotečko-informacionih sistema u osam država regiona, preko koje se mogu pretraživati sve bibliografske informacije na nacionalnimi nivoima), shvatimo što je književnik Bećir mislio kad je rekao da je njegovo nagrađeno nedjelo „registrovano u Srbiji“. Zakoni koje pomenuh ne registruju „registraciju“ publikacija, već njihovu katalogizaciju u publikaciji. Na toj, ispostavlja se, po Bećira zlokobnoj srpskoj stranici Cobiss postoji odnedavno informacija o njegovoj knjizi „Kuće beskućnika“. Informacija je unešena u aprilu 2025. godine, a knjiga je navodno publikovana 2024. godine i predložena za Trinaestojulsku nagradu upravo za tu prethodnu, 2024. godinu. Vratimo se ponovo zakonskim rješenjima u kojima se niđe ne pominje retroaktivna katalogizacija. Naprotiv, knjiga – ako sve ide legalnim tokovima – ne ugleda svijetlo dana bez CIP-a. Naročito je zanimljivo da na stranici knjige „Kuće beskućnika“ na Cobissu Srbije stoji informacija: „Nijedna biblioteka u COBISS.SR sistemu nema primerak ove građe.“ Ups.
Ta je činjenica bitna i zbog toga što je u srpskom Zakonu o obaveznom primerku navedeno da je izdavač dužan da za svako izdanje s teritorije Srbije pošalje Narodnoj biblioteci 6 (šest) obaveznih primjeraka publikacije. Sad nek književnik objasni Narodnoj biblioteci Srbije kako je i u skladu s kojim zakonom osam primjeraka prošlogodišnje knjige iz Beograda prije stiglo do podgoričkoga žirija no do njihove biblioteke.
A nama bi i Narodna biblioteka Srbije imala što da objasni. Recimo ovo:
- Što je mijenjano u zapisu o knjizi „Kuće beskućnika“ 4. jula 2025. godine, samo dan nakon što je na portalu zrcalo.me Milica Kankaraš-Berber objavila da CIP-a za tu knjigu nema ni na Cobissu Srbije?
- Zašto na sajtu Narodne biblioteke Srbije u segmentu „Tekuća bibliografija CIP zapisa po mesecima – Monografske publikacije“ nije naveden CIP za knjigu Kuće beskućnika? Ni u jednome mjesecu 2024. i 2025. godine. Zanimljivosti radi, zabilježiću da je u septembru 2024. izdat CIP za knjigu „Poneti na pusto ostrvo“, koji koincidira sa CIP-om koji je Ministarstvo kulture i medija Crne Gore predalo za knjigu „Kuće beskućnika“, o čemu je u svojoj prvoj objavi pisala Milica Kankaraš-Berber (uz priložene dokaze).
- I svakako najbitnije: kako je došlo do toga da se ISBN (međunarodni bibliografski broj monografske publikacije) koji je u aprilu 2025. godine izdat za knjigu „Njegoševe večeri poezije“ (u izdanju beogradskoga Štampar Makarija i pod uredništvom Radomira Uljarevića) nađe na knjizi „Kuće beskućnika“?! (Uzgred, a sigurna sam da se sad već nećete iznenaditi, podataka o „Njegoševim večerima poezije“ na srpskome Cobissu za 2024. godinu – nema.) No da ne bude da histerišem, ajmo skupa da provjerimo zapis pod brojem CIP-896 ovđe: https://nb.rs/tekuca-bibliografija-cip-zapisa-po-mesecima/cip-monografske/.
Kliknite slobodno na link COBISS-SR i ispratite nevjerovatnu promjenu: Njegoševe večeri postaju Bećir Vuković, brži od metka, snažniji od žirija, u stanju da preskoči zakonske regulative i uvijek spreman da primi nagradu.
Pa što košta – da košta! I bez histerije i ugrožavanja, molim.
