Društvo

Režiser Goran Marković potvrdio da na snimku nije Popović

Radunović objavio lažnu vijest: Koča Popović na meti revizionista

Poslanik Demokratskog fronta Slaven Radunović je 27. maja na svom Facebook profilu objavio snimak za koji tvrdi da je jedan od rijetkih preživjelih snimaka Milovana Đilasa, Vladimir Velebita i Koče Popovića na pregovorima s Njemci, ipak ispostavilo se da je poslanik DF-a objavio lažnu vijest i da na snimku nije Koča Popović.

Radunović objavio lažnu vijest: Koča Popović na meti revizionista Foto: raskrinkavanje
raskrinkavanje.meIzvor

- Zbog poplave, po društvenim mrežama, nekoliko svima već dobro poznatih fotografija iz II svjetskog rata na kojima se vide četnici sa Italijanima ili Njemcima, kojima je partizanska posleratna propaganda pokušavala da predstavi njihove jedine prave protivnike kao izdajnike, dok su dokaze svoje kolaboracije s Njemcima (posebno u Hrvatskoj) temeljno uništavali, objavljujem jedan od rijetkih preživjelih snimaka na tu temu. Milovan Đilas, Vladimir Velebit i Koča Popović na pregovorima s Njemcima, nakon dogovora saveznika - Britanaca i JVO, da se unište partizani - naveo je Radunović u opisu snimka.

- Nadam se da će snimak pomoći jednoumcima, koji vjeruju svemu što im je plasirano kroz Titove udžbenike, da shvate kako su stvari u II svjetskom ratu bile komplikovanije od crno-bijele slike toga vremena koja im je bila “prodavana” decenijama. I one slike četnika sa neprijateljima su bile proizvod nekih kratkoročnih dogovora na pojedinim lokacijama, kad je objema stranama to odgovaralo, kao što je i ovaj snimak. I partizani i četnici su znali da neće oni odlučiti svjetski rat, već velike sile, pa su se i jedni i drugi trudili da kraj sukoba dočekaju kao pobjednici na domaćem terenu. Bilo je tu svega, što i ovaj snimak dokazuje - dodao je on.

Njegovu objavu prenijelo je više desničarskih portala koji su se i ranije bavili revizijom istorije.

Iz portala "Raskirnkavanje" analizirali su objavljeni snimak i utvrdili da nije riječ o nekom novootkrivenom ekskluzivnom snimku, već da je u pitanju isječak iz dokumentarnog filma Konstantin Koča Popović iz 2015. godine koji je režirao Goran Marković. To je jedan od filmova iz serijala Titova soba tajni u produkciji Filmskih novosti.

Iz "Raskrinkavanja" su kontaktirali poznatog režisera koji im je izričito potvrdio da na snimku koji je korišten nije Koča Popović.

Iz "Raskirnkavanja" podsjećaju da su martovski pregovori između partizana i Njemaca iz 1943. godine započeti su u Gornjem Vakufu, i nastavljeni u Sarajevu i Zagrebu.

Partizanska strana je vodila te pregovore u teškim uslovima, opkoljena sa svih strana od Njemaca, Italijana i četnika, u toku bitke na Neretvi gdje je hiljadama ranjenika i bolesnika prijetilo uništenje. Pored pregovora o razmjeni ratnih zarobljenika, sa Njemcima se razgovaralo o privremenoj obustavi borbi. Ipak, u osnovi ovih pregovora bilo je kupovanje vremena i taktiziranje obje strane.

Ono što partizani nijesu mogli znati jeste da iscrpljene njemačke jedinice uopšte nemaju namjeru da prelaze Neretvu i da je operacija Vajs još 10. marta bila završena.

Sem razmjene zarobljenika, martovski pregovori nijesu imali druge značajnije ishode.

Da nije napravljen dogovor o nenapadanju između Njemaca i partizana govori nam i to da je samo dva mjeseca kasnije, njemačka komanda započela je operaciju Švarc, kod nas poznatu kao Petu neprijateljska ofanziva ili Bitka na Sutjesci, u kojoj je u žestokim borbama poginulo preko 7.000 partizana.

Istorijska nauka niti jugoslovenski, britanski, njemački, italijanski ili drugi izvori nijesu zabilježili nikakvo zajedničko djelovanje partizana i Njemaca u Drugom svjetskom ratu. Takođe nije zabilježena nikakva materijalna pomoć partizanima od strane okupatora. Za razliku od ovoga, postoje nebrojeni istorijski izvori koji potvrđuju vojnu saradnju, naoružavanje i materijalnu pomoć četnicima, na čitavoj teritoriji Jugoslavije, od strane Njemaca, Italijana pa čak i ustaša.

- Martovski pregovori svakako nijesu bili događaj koji su komunisti isticali i slavili, ali daleko od toga da su bili „skrivana tajna“, kako to revizionisti ističu. Tito je o suštini martovskih pregovora govorio u nekoliko navrata, a prvi put neposredno nakon njihovog okončanja, još 10. aprila 1943. O njima su svjedočili u knjigama i razgovorima i njihovi učesnici – Đilas, Popović i Velebit. Temom su se bavili i publicisti i istoričari, a Mišo Leković je 1985. objavio knjiguMartovski pregovori 1943, nakon koje je malo toga ostalo nepoznato - poručuju iz "Raskrinkavanja".

Oni su Radunovićevu objavu ocijenili kao lažnu vijest, zato što je njena esencija snimak na kome nijesu navedeni događaj i njegovi akteri.

Portal Analitika