- Konflikt oko ustavnosti Zakona o slobodi vjeroispovjesti, u dijelu prava vlasništva nad imovinom, bilo je i još uvijek jeste moguće riješiti u postupku pred Ustavnim sudom, koji, po okončanju, nezadovoljnoj strani ostavlja prostor da produži postupak osporavanja zakona pred Evropskim sudom za ljudska prava - saopštio je Radulović.
Kako je istakao Udruženje pravnika, od prvog dana ukazuje da je to jedini pravni, institucionalan i u konačno odgovoran pristup svih aktera koji može nastalu situaciju, u dijelu različitih tumačenja odredbi članova 61-63 dovesti do nespornosti ili određenja ovih odredbi kao neustavnih.
- Činjenica da crkva, koja u javnosti izričito osporava ustavnost zakona i pored protoka više od pet mjeseci od njegovog donošenja, uporno odbija da Ustavnom sudu podnese inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonistosti, shodno čl. 150 Ustava, ukazuje da se ovo pitanje, ne želi rješavati pravnim i institucionalnim sredstvima. Pritom, postupak pred Ustavnim sudom omogućava, (čl. 150 stav 4 Ustava) da ukoliko primjenom neke od odredbi zakona bi „mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice“ sud može narediti da se obustavi izvršenje pojedinačnih akata ili radnji koje su preduzete na osnovu zakona, drugog propisa ili opšteg akta“ čija se ustavnost ili zakonitost ocjenjuje - naveo je Radulović.
Na taj način, kako je pojasnio, zakon bi nastavio sa svojim pravnim dejstvom, a bile bi suspendovane one odredbe za koje se procjeni da bi njihovim dejstvom „mogle nastupiti neotklonjive štetne posljedice“.
- Crkva, da se opredjelila da koristi ovaj ustavni mehanizam, za slučaj neustavniosti neke od odredbi omogućila bi njihovu suspenziju koja ne bi zavisila od „dobre volje“ skupštine ili vlade. Precizan odgovor i pozadina zašto crkva ne koristi ovaj ustavni i pravno precizan i za nju povoljan pravni mehanizam, koji bi ujedno bio i otklon za optužbe da ne priznaje ustavni poredak države i da dejstvuje vaninsitucionalno moguće je sadržan je u stavovima njenih čelnika koji su više iz reportoara dnevne politike, nego vjere - zaključio je Radulović.
