Nakon što su iz Uprave policije saopštili da će podnijeti tužbu protiv osoba koje sumnjiče da su snimale vozilo direktora Lazara Šćepanovića, reagovao je advokat Veselin Radulović.
Podsjetimo, Radulović je danas saopštio kako je iz Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Nikšiću obaviješten da Zorica Radulović i Saša Đilas, osumnjičeni da su snimali Šćepanovića, nijesu počinili „bilo koje krivično djelo za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti“.
4
Potom su iz Uprave policije poručili kako će protiv Radulović i Đilasa podnijeti privatnu tužbu zbog krivičnog djela neovlašćeno fotografisanje. Advokat Radulović je kazao kako ova najava Uprave policije „predstavlja još jedan nevjerovatan obrt u ovoj već potpuno apsurdnoj priči“.
„Umjesto da se Uprava policije i njen direktor izvine građanima čija su prava ozbiljno ograničavana kroz pretresanje stanova, oduzimanje i višemjesečno zadržavanje telefona i računara, pregled kompletnog sadržaja elektronskih uređaja, kao i javno stvaranje slike da se radi o licima povezanim sa ugrožavanjem direktora policije, danas dobijamo najavu nastavka institucionalnog pritiska – sada kroz privatnu tužbu. I to nakon što je ODT u Nikšiću, poslije sprovedenih radnji u izviđaju, saopštilo da ne postoji sumnja da je bilo koje lice izvršilo bilo koje krivično djelo za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti. Uprava policije sada javnosti objašnjava da ipak postoji „neovlašćeno fotografisanje“ i da će spisi biti dostavljeni Lazaru Šćepanoviću radi podnošenja privatne tužbe“, kazao je Radulović.
Dakle, kaže on, kada nije pronađeno krivično djelo za koje država goni po službenoj dužnosti, policija i njen direktor sada građanima pokazuju da ipak nijesu završili sa njima.
„Pri tome bi direktor policije, koji voli u javnosti da ističe da je magistar pravnih nauka, ako iza te diplome stoji znanje morao znati nešto što je prilično elementarno za krivično pravo. Član 174. Krivičnog zakonika ne propisuje da je svako fotografisanje nekog lica krivično djelo. Naprotiv, zakon traži kumulativno da je snimak napravljen neovlašćeno i da je time osjetno zadro u lični život tog lica. Isto važi i za predaju ili pokazivanje takvog snimka drugom licu“, podsjeća advokat.
Zato je, kaže on, ovdje ključno pitanje u čiji se to lični život osjetno zadrlo fotografijom skupocjenog službenog vozila koje je plaćeno javnim novcem?
„Ovdje nije riječ o fotografisanju direktora u njegovom domu, porodičnom životu ili nekoj drugoj intimnoj sferi. Riječ je o fotografisanju skupocjenog službenog vozila koje je u državnom vlasništvu i koje koristi direktor policije. Podsjećam da je dva identična „Maybacha“ Agencija za nacionalnu bezbjednost kupila 2017. godine i da su plaćena ukupno gotovo 1,3 miliona eura. Novcem svih građana Crne Gore, uključujući i ove koje direktor policije namjerava privatno da optuži“, napominje Radulović.
Dodaje je i kako je „isti taj „Maybach“ godinama predstavljan kao simbol bahatosti i privilegija bivše vlasti“.
„Danas, izgleda, automobil nije promijenio samo vozača nego i pravni status. Kada ga je koristio neko drugi, njegovo fotografisanje bilo je pitanje od javnog interesa. Kada je za njegovim volanom Lazar Šćepanović, fotografija odjednom postaje potencijalno zadiranje u njegov lični život. Ako je to nova pravna doktrina magistra Šćepanovića i Uprave policije, bilo bi korisno da neko objasni građanima da li je predmet zaštite lični život direktora policije ili službeni automobil države? Niko ko je dobronamjeran i elementarno razuman ne može razumjeti zbog čega se kompletan institucionalni aparat mjesecima bavio građanima koji su se našli u ovoj priči, umjesto da se javnosti jednostavno odgovori na osnovno pitanje ko je napravio sporni snimak “majbaha” iz drona, ko ga je objavio, kako je nastao i zbog čega je njegovo postojanje predstavljeno kao bezbjednosna prijetnja direktoru policije“, istakao je Radulović.
Kaže da „umjesto odgovora na to pitanje, sada, kada je tužilački izviđaj završen sa zaključkom da ne postoji sumnja da je bilo koje lice izvršilo bilo koje krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, izgleda da se otvara nova epizoda sa naslovom „Zaštitimo direktora od fotografije““.
„Moram priznati da se radujem susretu sa direktorom policije na sudu. Način na koji obavlja funkciju vjerujem da će ga ubuduće više puta povesti na adresu suda. Za sada, ako smatra da je neko fotografisanjem “majbaha” osjetno zadro u njegov lični život, neka to dokaže pred sudom. Biće to sasvim dobro mjesto da se, umjesto saopštenjima Uprave policije, konačno kroz činjenice i pravo utvrdi gdje prestaje zaštita privatnosti javnog funkcionera, a gdje počinje javni interes i pravo građana da fotografišu i komentarišu ono što rade javni funkcioneri na javnom prostoru“, poručio je Radulović.
Na kraju, kaže advokat, ono što je možda i najzabrinjavajuće.
„Bezbjednosni sektor nije formiran da štiti lik i djelo direktora policije od građana. Njegova svrha je da štiti građane i državu od kriminala. Kada se policijski resursi koriste za višemjesečno kršenje prava građanima zbog snimka službenog automobila, a nakon što tužilaštvo zaključi da nema krivičnog djela i za najavu privatnih tužbi protiv njih, onda javnost ima puno pravo da pita gdje je granica između zaštite bezbjednosti štićene ličnosti i zaštite njenog javnog imidža. Ako je ovo način na koji će se ubuduće štititi direktor policije, onda je sasvim legitimno pitanje ko će štititi građane od ovakvog direktora policije“, zaključio je Radulović.
