Centar za građansko obrazovanje (CGO) analizirao je kako trenutno funkcioniše Budžetska inspekcija, a nalazi otvaraju pitanje spremnosti institucija da obezbijede zakonito, namjensko i odgovorno trošenje javnog novca, iako je riječ je o mehanizmu koji bi trebalo da predstavlja jednu od brana zloupotrebama u javnom sektoru, saopštila je asistentkinja na programima te NVO, Jovana Radulović.
Krajem januara ove godine Crna Gora je zatvorila Poglavlje 32 (Finansijska kontrola), a Evropska unija je, između ostalog, istakla značaj novog Zakona o budžetskoj inspekciji i potrebu njegove dosljedne primjene. No, čini se, poručuje Radulović, da praksa Ministarstva finansija ignoriše te preporuke.
"Na zahtjev CGO-a za slobodan pristup informacijama, kojim je tražen izvještaj o radu Budžetske inspekcije za 2025. godinu, Ministarstvo finansija je odgovorilo da je dokument „u izradi“. CGO podsjeća da Zakon o budžetskoj inspekciji jasno propisuje da godišnji izvještaj glavnog budžetskog inspektora mora biti dostavljen ministru finansija do 15. januara tekuće godine, što znači da u ovom dijelu zakonske odredbe nijesu ispoštovane. Dodatno, ovaj izvještaj nije javno dostupan ni nakon okončanja prvog kvartala tekuće godine", navodi Radulović.
Dalje, indikativno je, ističe predstavnica CGO-a, i da je Plan nadzora budžetske inspekcije za 2026. godinu objavljen na sajtu tek nakon što je CGO uputio zahtjev za slobodan pristup informacijama, što potvrđuje obrazac reaktivne, a ne proaktivne transparentnosti, jer se informacije ne objavljuju blagovremeno nego tek nakon spoljnog pritiska.
"CGO naglaava da postupanje Budžetske inspekcije po inicijativama koje ukazuju na moguće nepravilnosti ostaje selektivno i često bez vidljivog ishoda. Na primjer, u junu 2025. godine, CGO je uputio inicijativu za vršenje inspekcijskog nadzora u RTCG, povodom navoda o spornom upravljanju javnim sredstvima u toj instituciji. Iako je odgovor o prijemu inicijative stigao brzo, uz naznaku da će nadzor biti izvršen u narednom periodu, do danas nema javno dostupnih informacija da je to i učinjeno. Slično je bilo i sa drugim inicijativama što naglašava zatvorenost Budžetske inspekcije, ali i nejasne kriterijume odabira onih nad kojima se vrši nadzor", navodi Radulović.
Dodaje da i analiza planova nadzora Budžetske inspekcije za 2024, 2025. i 2026. godinu pokazuje trend slabljenja transparentnosti. Dok su planovi za 2024. i 2025. godinu sadržali pregled pojedinačnih subjekata nadzora, oblasti kontrole, vremenskog okvira i dinamike, plan za 2026. godinu sveden je na opšte formulacije i ukupan broj planiranih nadzora. Time je, ističe, izostavljen nivo konkretizacije koji je ranije omogućavao sadržajniji uvid u prioritete i dinamiku rada, što predstavlja korak unazad u odgovornosti Budžetske inspekcije prema javnosti.
"Takođe, danas su sužene mogućnosti eksterne procjene Budžetske inspekcije u dijelu da li se kontrole usmjeravaju ka subjektima i oblastima sa najvećim rizikom, kao i da li inicijative koje ukazuju na nepravilnosti imaju uticaj na planiranje nadzora, što otvara prostor za arbitrarnost i selektivnost suprotno principima integriteta na kojima bi trebalo da počiva sistem finansijske kontrole", navodi Radulović.
S druge strane, uporedna praksa u dijelu zemalja regiona, uključujući i one koje su dalje od Crne Gore na putu ka EU, pokazuje da budžetska inspekcija može biti, kako kaže Radulović, uređena tako da javnost ima znatno jasniji uvid u njene procedure, prioritete i rezultate nego što je to danas slučaj u Crnoj Gori.
"CGO konstatuje da u Planu nadzora za 2025. godinu nedostatak kadrovskih kapaciteta nije prepoznat kao poseban rizik, iako je u praksi bio očigledan. Tek u Planu za 2026. godinu ovaj problem je, čini se više tehnički, uvršten u registar rizika, nakon što je i Evropska komisija ukazala na to da dio predviđenih radnih mjesta ostaje nepopunjen. No, način na koji je predviđeno adresiranje djeluje površno. Naime, kao odgovor na identifikovani rizik navodi se da su Predlogom zakona o budžetu za 2025. godinu planirana sredstva za jačanje kapaciteta Budžetske inspekcije. Imajući u vidu da je riječ o Planu nadzora za 2026. godinu, činjenica da se i dalje upućuje na predlog prošlogodišnjeg budžeta, umjesto na već usvojeni Zakon o budžetu za 2026. godinu, dodatno ilustruje formalistički pristup ovom pitanju", navodi radulović.
Poručuje da zabrinjava i što Ministarstvo finansija nije dostavilo podatke CGO-u koji bi potvrdili da li su sredstva za jačanje kapaciteta Budžetske inspekcije zaista obezbijeđena i raspoređena, kao i što je od planiranog realizovano.
"Stoga je pitanje: da li se iza “planiranih sredstava” krije stvarna opredijeljenost za jačanjem kapaciteta Budžetske inspekcije ili samo administrativno odlaganje odgovora na odavno prepoznat problem? Jer minimum odgovornosti bi bio da javnost dobije podatke o tome šta je, po tom osnovu, urađeno. CGO podsjeća da zatvaranje Poglavlja 32 ne može biti zamjena za mjerljive rezultate u praksi. Zapravo, ono podrazumijeva dodatnu obavezu institucija da reformske iskorake potvrde kroz dosljednu primjenu zakona, jačanje kapaciteta i punu transparentnost rada.
Dok izostaju jasni i potpuni odgovori o radu, prioritetima i kapacitetima Budžetske inspekcije, ostaje opravdana sumnja da se napredak bilježi kroz birokratsko ispunjavanje obaveza, ali ne i kroz stvarno funkcionisanje sistema finansijske kontrole", navodi Radulović.
