“Svaki crkvenjak koji se miješa u svjetovne poslove je varalica i prevarant. To je i svaki univerzitetski profesor i intelektualac koji je vjernik, jer vjernik, ako je to, vjeruje u Boga i ni u koga više”, kazao je Radonjić prije dva dana na svečanosti gdje mu je uručena Godišnja nagrada časopisa “Komuna” za dugogodišnji doprinos očuvanju identiteta i afirmaciji kulturno-istorijske baštine Crne Gore.
Prema njegovim riječima, za vjernika je Božja riječ i Jevanđelje posljednje slovo istine – “on tu završava”.
On je rekao da je završio svoju najnoviju knjigu konstatacijom da se u Crnoj Gori završila kontrarevolucija započeta 1989. na 1989. antibirokratskom revolucijom.
“Ja sam tada bio na funkciji ideologa Saveza Komunista Jugoslavije. Dakle, i na mjestu i u poziciji nekoga ko je iz blizine mogao da analizira i da piše o stvarima, i da predviđa. I tada sam dobro razumio koji je program bio tada”, jasan je Radonjić.
Tada je, upozorava on, program bio isti kao i sada, i on se sada dovršava.
“Dakle, u ime žala za Kosovom i pod nekim drugim izgovorima naletjeti sa dovođenim narodom u Crnu Goru – u ime nekog duhovnog ozdravljenja, posrbiti je, izaći na more, postati pomorska sila, a onda duž obale, kao što se i desilo, na forsiranju puta prema Dubrovniku osvajati preostale djelove zemlje”, riječi su velikog retoričara Radonjića.
Radonjić je ispričao da je na jednoj sjednici koja je održana u noći između 7. i 8. oktobra 1988. godine, u prostorijama Vlade Crne Gore, bio zamoljen da podnese analizu stanja u Crnoj Gori na taj dan, koju je kako je rekao, završio riječima: “Drugovi, što se mene tiče stvar je jasna. Ovo je napad na Crnu Goru i mi imamo pred sobom dva izbora – ili ćemo stisnuti petlju i braniti je, ili ići doma na spavanje.”
On je naveo da je zbog tih riječi dugo ispaštao.
“Naravno, niko me nije poslušao, a bilo je vjerovatno i kasnio i da je htio. I mislim da se pred istim zadatkom sada nalazimo. Ni tvitovanja, ni kohabitovanaja, ni kolone automobila, ni pjesme neće nas iz ovoga izvući. Cetinjani su, no ih je malo i slabi su, pokazali otprilike kako se to radi. Ne počne li čitava Crna Gora s nekom vrstom organizovanog otpora, i to odmah, bojim se da će za pola godine biti kasno”, zaključio je profesor Radonjić.
