Više čitalaca obratilo se Portalu Analitika žaleći se da im posljednjih dana slijepi miševi sve češće „svrate“ u stan ili kuću u večernjim satima. Snimci neobičnih i pomalo zastrašujućih noćnih posjeta našim sugrađanima mogu se vidjeti i na društvenim mrežama, pa smo tim povodom kontaktirali struku kako bismo saznali je li riječ o najezdi ili uobičajenoj pojavi za ovo doba godine.
„Ne postoje najezde slijepih miševa, već situacije gdje vrlo vjerovatno ovogodišnji mladunci urbanih vrsta slijepih miševa koriste priliku da se nahrane na najbližem mjestu, u ovom slučaju oko sijalica u stanu. To su vrste koje izlaze da se hrane noću. Naše vrste hrane se manjim beskičmenjacima, prije svega moljcima, komarcima, ali i paukovima i skakavcima”, pojašnjava za Portal Analitika biološkinja Marina Radonjić iz NVO Wildlife Montenegro.
Napominje da slijepi miševi ne žive samo u pećinama, već i u pukotinama stijena i drveća.
“Promjene koje su nastale u prirodi, radom čovjeka, uslovile su da se neke divlje životinje prilagode i postanu naše prve komšije. Tako imamo i slijepe miševe koje su te prirodne pukotine zamijenile sa pukotinama u fasadama naših oronulih kvartova, kutijama od roletni ili staroj drvenoj stolariji. U većini slučajeva, ne možete ih ni primijetiti osim ako se desi da ulete za svojom letećom hranom u stambeni objekat“, kaže Radonjić.
Bjelorubi slijepi mišić najčešći posjetilac
Kako dodaje, najčešće građane posjećuje bjelorubi slijepi mišić, koji je, kaže, dugačak koliko i palac, a težak svega pet grama.
Sagovornica Analitike objašnjava da se bjelorubi slijepi mišić obično javlja na nadmorskim visinama ispod 1.000 nmv.
„Bjelorubi slijepi mišić dobro preživljava u antropogenim prekomjerno razvijenim predjelima, poljoprivrednim površinama i iskrčenim šumskim površinama, te tako pronalazi odgovarajuće životne uslove na cijelom mediteranskom području. Rasprostranjen je u mediteranskom biogeografskom regionu, a rjeđe u alpskom biogeografskom regionu Crne Gore“, napominje Radonjić.
Kolonije ne dirati do hladnih dana
Na pitanje što učiniti u slučaju bliskog susreta sa slijepim miševima, Radonjić kaže da je najbolje otvoriti širom prozor, ugasiti svijetlo i izaći iz prostorije na sat vremena.
„Ako se takvi incidenti često ponavljaju, postoji mogućnost da je kolonija u blizini stana, u nekoj pukotini u prozoru, kutiji od roletne i slično“, kaže Radonjić.
Preporuka je, dodaje, da se kolonija ne dira do hladnih dana.
„Kada budete sigurni da su svi slijepi miševi otišli (jer oni migriraju kao i ptice), možete pristupiti radovima adaptacije prozora, krova ili pukotina u kojima ste locirali slijepe miševe. Preventiva bi bila postavljanje komarnika“, navodi Radonjić.
Naglašava i da, nažalost, u Crnoj Gori ne postoje službe u vidu interventnih timova za divlje životinje ili rehabilitacionih centara koje bi pružile građanima podršku u ovom smislu.
„Nekoliko biologa već godinama se bavi davanjem savjeta i upoznavanjem građana sa ekologijom, biologijom i ponašanjem konkretno ove grupe životinja, koristeći slobodno vrijeme i energiju da izađu u susret svim građanima. Imamo jako puno uspjeha u očuvanju gradskih kolonija, pa čak i u spašavanju jedinki, ali opet nas iznenadi činjenica da i nakon deceniju priče o slijepim miševima i njihovom značaju u ekosistemu, svjedočimo zapaljenim ili potrovanim kolonijama, čak i situacijama gdje se slijepi miševi koriste za razne rituale i slično“, ističe Radonjić.
Ključna uloga u očuvanju ekosistema
Upitana koliko vrsta slijepih miševa je zastupljeno u Crnoj Gori, Radonjić kaže da je naša država dom za čak 32 vrste slijepih miševa, što je, kako dodaje, impresivan broj.
„Ovi sisari igraju ključnu ulogu u očuvanju ekosistema, a njihov broj raste u zdravim sredinama“, ističe Radonjić.
Intenzivnija istraživanja slijepih miševa u Crnoj Gori započela su, prema riječima Radonjić, prije petnaestak godina i do sada su stečena značajna saznanja o rasprostranjenosti vrsta i njihovim staništima, iako, i dalje, kaže, postoje mnoga otvorena pitanja koja očekuju buduće biologe.
Nijesu slijepi, neće vam se zapetljati u kosu…
Brojne su zablude i mitovi vezani za slijepe miševe – od onih da se mogu uplesti u kosu, da piju krv, ujedaju… Naša sagovornica objašnjava što je mit, a što istina.
„Slijepi miševi su jedini sisari koji su razvili sposobnost aktivnog letjenja. U prostoru se snalaze kombinacijom vida i eholokacije. Slijepi miševi emituju ultrazvučne talase koji se odbijaju o objekte u njihovoj blizini. Zatim koriste ove odjeke da pronađu i ulove svoj plijen, ali i da izbjegavaju prepreke prilikom leta“, pojašnjava Radonjić.
Sagovornica Analitike naglašava i da svi slijepi miševi mogu da vide. Podvlači da nijesu slijepi, da se neće zapetljati u kosu, te da ne žele da ujedu ili napadnu čovjeka osim, kako ističe, ako ih uhvatite pa se brane.
„Evropski slijepi miševi hrane se mušicama, komarcima, moljcima i drugim insektima, ali i paukovima, te skakavcima, i na taj način vrlo efikasno kontrolišu njihovu brojnost. Na svijetu postoji oko 1.400 vrsta slijepih miševa, a samo jedna se hrani krvlju sisara i nastanjuje centralnu Ameriku“, objašnjava Radonjić.
Zaštićeni i kod nas i na međunarodnom nivou
Važno je, naglašava, shvatiti da, iako slijepi miševi mogu biti nosioci virusa, nema naučnih utemeljenja da su oni bili izvor COVID-19 pandemije.
„Slijepi miševi su ugroženi zbog gubitka staništa, pretjerane upotrebe pesticida i neopravdanih predrasuda. Zato je ključno sačuvati njihova prirodna staništa kao što su pećine i šuplja stabla u šumama, linearnu vegetaciju u poljoprivrednim staništima, te odgovorno koristiti pesticide u poljoprivredi“, navodi Radonjić.
Naglašava da je važno konstantno informisati javnost kako bi se smanjila nepotrebna panika i predrasude prema ovim korisnim i krajnje bezopasnim sisarima.
„Slijepi miševi nisu samo lokalni stanovnici. Neki od njih migriraju, ne samo do susjednog polja, šume ili štale, već i hiljadama kilometara daleko. Tako da kolonije u urbanim sredinama nijesu prisutne sve vrijeme već samo u ljetnjem periodu dok ne odgoje mlade. Na kraju, važno je napomenuti da su slijepi miševi zaštićene životinje kako na nivou Crne Gore, tako i na međunarodnom nivou. Njihova uloga u ekosistemu je nezamjenjiva, jer kontrolišu brojnost insekata, oprašuju biljke i doprinose očuvanju biodiverziteta“, zaključuje Radonjić.
