To se posebno odnosi na pregovaračka Poglavlja 23 i 24, koje se tiču pravosuđa, korupcije i osnovnih prava, navodi Markus Šnajder, autor ove analize, i dodaje da će među ključnim izazovima biti "nekontrolisana vlast Mila Đukanovića i kriminal", piše Dan.
Vijesti prenose da je Crna Gora u mnogim oblastima i dalje veoma udaljena od evropskih standarda "a kao jedina demokratska država Evrope, nije doživjela smjenu vlasti poslije sloma komunizma, pa u petoj godini nezavisnosti može da važi samo kao polukonsolidovana demokratija sa marginalizovanom opozicijom, civilnim društvom u okovima i moćnim državnim aparatom etablirane i privredne elite". Navodi se i da ostavka Đukanovića "nije bilo njegovo povlačenje sa vlasti".
- Krajem 2010. godine, nekrunisani kralj Crne Gore podnio je ostavku i prepustio premijersku poziciju Igoru Lukšiću, što je proizvelo više optimizma nego što je pri trezvenom posmatranju bilo dopušteno. Visoka očekivanja koja su međunarodni posmatrači povezali sa ovom smjenom, nijesu se ispunila - ocijenio je Šnajder.
Ukazano je da je Đukanovićev život u vrhu crnogorske zajednice dokaz visoke političke inteligencije, ali i bezobzirnosti i ideološke podobnosti, poput kameleona "što je on iskoristio da akumulira privatno bogatstvo".
- Gdje je Đukanović koristio teške riječi na račin političkih protivnika, mladi premijer (Lukšić) ide na drugačiju varijantu. I zaista, on je često na sastancima sa predstavnicima opozicije, sindikata i civilnog društva, naročito u prvom dijelu dosadašnjeg mandata, što je poboljšalo atmosferu u crnogorskoj politici - prenose podgorički mediji "Fridrih Ebert" fondacije.
Šnajder napominje da su "šefovi tri najbitnije opozicione partije - SNP, Nove i PzP, međusobno posvađani bez lijeka" i da zbog toga "opozicija u očima javnosti nije u stanju da ponudi realistična i konzistentna rješenja za probleme društva".
- Dublji razlog za izopštenje ove tri partije iz vlasti leži u borbi za nacionalni identitet, zbog čega postoji strah da promjena vlade ne bi bila samo izmjena elite u vrhu države, nego da bi egzistencija same države bila dovedena u pitanje - zaključuje njemački analitičar.
