Prije tačno 28 godina, avgust je na crnogorskoj političkoj sceni bio jako vruć. 'Jedan' DPS je najavljivao kongres u Kolašinu, 'drugi' DPS je isticao kako od toga nema ništa. 'Jedan' DPS je predao kandidaturu Mila Đukanovića za predsjednika republike, a 'drugi' DPS Momira Bulatovića.
Potom su se i u Skupštini pojavila dva DPS-a. U poslaničkom klubu te partije ostaće oni koji su bili uz Mila Đukanovića. A novoformirani klub, u kojem su bili poslanici lojalni Momiru Bulatoviću, takođe će ponijeti naziv DPS, uz ime njihovog lidera.
Elem, 1998. godine to je krilo formalno postalo novi politički subjekt – uspostavljena je Socijalistička narodna partija. Iste je godine postala druga najmoćnija stranka u državi, a danas, nakon niza raskola, jedna je od brojčano najmanjih u parlamentarnoj većini. Razlika je, naravno, i u tome što je SNP 22 godine bila u opoziciji, a od 2020. u vlasti – svakoj od dosadašnje tri.
25Nakon prvih parlamentarnih izbora, SNP je imala 28 poslanika, a po posljednjim, održanim pretprošle godine – dva. Ilustrativan primjer dogodio se i ove godine. Herceg Novi je ne tako davno bio najveće uporište SNP-a. Imali su većinu, dugo vodili lokalnu vlast, a ovog proljeća nijesu mogli ni preko cenzusa.
Pitanje je, međutim, šta uopšte i čeka SNP nakon subote, kada će biti održan njihov novi kongres. Jer, sada je postalo sasvim očigledno da postoji veliki jaz između 'struje' Vladimira Jokovića i one koja podržava Dragoslava Šćekića. Sve je kulminiralo prekjuče – Šćekić nije ni došao na sjednicu Glavnog odbora stranke. Ili je to bio samo nagovještaj još veće kulminacije. Ako ode iz SNP-a, Šćekić više neće moći da bude ministar, poručio mu je Joković.
Ovom prilikom prisjećamo se svih dosadašnjih raskola u SNP-u.
Momir otišao nakon naglog zaokreta 2001.
Od formiranja stranke trebalo je da prođu tek tri godine, a da se dogodi prvo veliko cijepanje. Pritom, te 2001. godine, partiju je napustio njen lider Momir Bulatović, uz niz sljedbenika.
Razlog je bio u tome što je dobar dio funkcionera SNP-a, po promjenama u Srbiji, želio da skrene na 'drugi kolosijek'. Ali, saradnji sa Demokratskom opozicijom Srbije (DOS) usprotivio se Momir Bulatović – on je u oktobru 2000. odstupio sa mjesta premijera nekadašnje SRJ i do kraja ostao lojalan Slobodanu Miloševiću. Već tada je postajalo sve očiglednije da Bulatović gubi autoritet u stranci.
Bulatović će tako, zajedno sa Emilom Labudovićem, Duškom Jovanovićem, Novom Vujoševićem i još nekolicinom prepoznatljivih aktera iz redova SNP-a, formirati Narodnu socijalističku stranku, koja je tokom prva dva izborna ciklusa ostajala neposredno ispod cenzusa.
Sa druge strane, rukovođenje SNP-om preuzeo je Predrag Bulatović, koji će sljedećih godina steći dodatno na autoritetu u unionističkim krugovima. Toliko da je bio i vođa bloka za zajedničku državu pred referendum 2006.
Žižić pred same izbore formirao novu stranku
Pet godina kasnije, uslijedio je novi raskol u SNP-u, koji će krajnji epilog dobiti svega nekoliko dana uoči septembarskih izbora 2006.
Jedan od najznačajnijih stranačkih protagonista Zoran Žižić - a pamtimo ga i kao jako aktivnog u političkim vodama iz doba jedinstvenog DPS-a - formirao je tada Demokratsku stranku jedinstva. Doduše, činilo se kako je to mimoilaženje tinjalo još od 2005.
Dotadašnji potpredsjednik SNP-a je naposljetku optužio partijsko vođstvo da nijesu uradili dovoljno uoči referenduma, a sa svojom je DSJ na prvim izborima u nezavisnoj državi podržao Srpsku narodnu stranku – kasnije Novu srpsku demokratiju. Upravo je SNS tada osvojila više glasova od SNP-a.
To je i bio razlog usljed kojeg će Predrag Bulatović odstupiti sa mjesta lidera SNP-a, a tu će ulogu preuzeti Srđan Milić.
Prvi raskol u Milićevoj eri: SNP napustio i drugi Bulatović
Novi raskol, prvi u Milićevo doba, dogodiće se 2012. godine.
Na stolu je tada bila ponuda Demokratskog fronta SNP-u da pristupe njihovom bloku. Dobar dio članstva protivio se tome, neki su bili za ali da im pripadne polovina mjesta na listi DF-a, no dio njih bio je za gotovo bezuslovan ulazak u navedenu koaliciju. Pamtimo i burne događaje sa nekih od partijskih sjednica – bilo je teških riječi, pa i pokušaja fizičkih sukoba.
I dok je veći dio SNP-a procijenio kako je bolje ostati izvan tog saveza, oni koji su mislili drugačije – napustili su stranku i prešli u redove DF-a. Među njima je bio upravo Predrag Bulatović, ali i Milan Knežević. Dvije godine kasnije, ta će frakcija formirati Demokratsku narodnu partiju.
Nakon uspjeha u Podgorici, otišli i Bečić i dobar dio članstva
Nije u toj dekadi bilo mnogo mira u SNP-u. Zapravo, još jedno cijepanje dogodilo se početkom 2015. godine. Ali, zbog konteksta, treba se na momenat prisjetiti 2014. Jer, te su godine najprije održani gradski izbori u Podgorici, a SNP je ostvarila jako zapažen rezultat – imali su 15 odsto glasova.
Uspjeh sa izbora pripisivan je tadašnjem SNP-ovom nosiocu liste Aleksi Bečiću. Do sljedeće godine, međutim, on više neće biti član SNP-a.
Sve se izdešavalo tokom stranačkog kongresa krajem 2014, kada je Milić opet izabran za predsjednika SNP-a. Bečić je tada osvojio trećinu glasova. Time je i javno objelodanjen razdor, koji je okončan Bečićevim, ali i odlaskom niza drugih članova SNP-a. Oni će u aprilu 2015. formirati Demokratsku Crnu Goru. Od iskusnijih funkcionera, SNP su tada napustili Velizar Kaluđerović i Neven Gošović.
Jokovićeva epoha: SNP napustilo niz funkcionera, da li će ovog puta raskol biti izbjegnut?
Milić će sa čela SNP-a otići 2017. godine, a njegov nasljednik postao je Vladimir Joković.
Bilo je to već vrijeme kada su u SNP-u procjenjivali kako je bolje izlaziti u koalicijama nego samostalno – 2016. bili su dio koalicije „Ključ“, a 2020. „Za budućnost Crne Gore“. Najzad, na posljednjim izborima iz 2023, SNP je u savezu sa DEMOS-om jedva prešla cenzus, uz podršku 3,1 odsto birača.
I dok formalno u Jokovićevoj eri – makar za sada – raskola nije bilo, faktički su se oni itekako dešavali.
Jer, dovoljno je prisjetiti se ko su sve bili SNP-ovi ili funkcioneri bliski toj stranci u državnoj vlasti do 2023. godine. Počev od nekadašnje predsjednice Skupštine Danijele Đurović, svojedobno visokorangiranog člana SNP-a Aleksandra Damjanovića – koji je već jednom napuštao stranku, bivšeg ministra Marka Kovača, nekadašnjeg nosioca liste sa izbora u Podgorici Nebojše Vuksanovića – koja, uzgred, nije mogla preko cenzusa 2022. godine...
Na te je odlaske Joković povremeno znao uzvraćati sljedećim riječima – za njih se ne bi ni znalo da im nije bilo SNP-a.
Dvije godine kasnije, SNP je, čini se, pred novim raskolom. Da li će vođstvo partije, pa i samo članstvo, izvući pouke iz ranijih tenzičnih situacija u stranci – doznaćemo do kraja sedmice.
No, jedno je sigurno – bude li izabran u subotu, Joković će postati lider SNP-a sa najdugovječnijim stažom na toj funkciji. Jer, Momir Bulatović vodio je stranku tri godine, njegov prezimenjak Predrag pet, Milić je devet godina upravljao SNP-om, dok Joković na tom mjestu ‘troši’ osmu.
