Komentar

Komentar

Pustahija: Dekadenca

Teže od ropstva bih nosio strah da mogu bavljenjem ovakvom politikom mutirati u Dritana, Adžića, Joka brifera, Bečića, Džejkoba plesača, ili u, ne daj Bože, Joanikija dostavljenog.

Pustahija: Dekadenca Foto: Pobjeda
Milorad PUSTAHIJA
Milorad PUSTAHIJAAutor
PobjedaIzvor

Dekadenca (od latinskog decadere), znači opadanje, propadanje, raspad, pogoršavanje, propast. To je opšti izraz za razne fenomene društveno-istorijskog i kulturnog zbivanja, kad se oni karakterišu gubljenjem vitalnih i stvaralačkih energija ili bivaju zahvaćeni dezintegrišućim procesima koji su praćeni slabljenjem moći postojećih sistema vrijednosti.

Izvinjavam se „paćenoj“ srpskoj populaciji u Crnoj Gori što sam u naslov stavio mediteranski izričaj fenomena propasti, ali sam zato citirao prijevod iz Vujaklijinog „Leksikona“. No, Vujakliju, obrazovanog leksikografa koji je prevodio i Šopenhauera teško danas može shvatiti prosječan, zadrigli i poluobrazovani postnikolajevićevski svetosavac, te nijesam siguran da će shvatiti i njegov izričaj „dekadencija“. Stoga navodim Basarin genijalni naziv za propadanje - „strmopizd“.

U to me uvjerila i plesna egzibicija prezidenta Džejkoba i Prve Dame na prijemu na Cetinju. Eto ni naš „oksfordlija“ Džejkob ne zna šta je kadenca (ritam; kretanje po taktu) pa je pred gardom i probranim uzvanicama izveo neke smušene plesne pokrete sa svojom Prvom Damom, koji podsjećaju na čuveni stiskavac koji smo izvodili mi klinci kad bi u disku svirao sentiš. Dirljivo, ali pod uslovom da je to plesao uz „My Funny Valentine“ u izvođenju Frenka Sinatre, a ne na prijemu na najvišem državnom nivou, priređenom povodom najznačajnijeg državnog praznika.

Crnogorska dekadenca je brutalna, dugotrajna i izgleda nezaustavljiva. Pravi strmopizd obrazovanja, morala, institucuja, ideologija, privrede, društva kulture i nauke. A naročito vaspitanja. Ne trebaju vam bolji indikatori od arogantne

nadmenosti trećerazrednih evroatlantskih imperijalnih diplomata u CG i vulgarne pretencioznosti i posesivnosti prema našoj slobodi, državnosti i budućnosti od strane susjednih balkanskih državnih karikatura, ma ni od diktatorskih ambicija domaćih izdajnika i kukavne građanštine domaćih „patriota“.

Prvi nadiru silom i neustavnošću i banalnom demagogijom i lažavinom i srednjovjekovnim klerikalizmom, a drugi se brane nekakvom liberalnom lukavštinom i inkluzijama i čekaju da neko primijeti kako su fini i vaspitani i vrati im državu i vlast. Metodi prvih izviru iz necivilizovanosti, neobrazovanosti i prostaštva, a drugih iz pomenute lukavštine koja je niži oblik cerebralne aktivnosti, a ne mudrost kako oni misle i partitokratskih lukrativističkih fantazija i pohlepe. Prvi digoše put nas litije, popove i krstove i ono što je Kovačević digao put himne.

Ono gdje je Evropa u šesnaestom i sedamnaestom vijeku smjestila crkvu i religiju po pitanju vlasti i politike, kod nas više ne važi, čak ni nakon naglašenog komunističkog sekularizma. Mi smo brutalno vraćeni u vrijeme cezaropapizma i čuvene vizantijske simfonije. U kulturnom, obrazovnom, naučnom i ekonomskom smislu svedeni smo na kolonijalni nivo prekomorskih ostrvskih kolonija sa malim brojem stanovnika. Nije da nema iskrenih obrazovanih, sposobnih i dobroželećih patriota, ali su izgleda čipovani protiv građanskih protesta i snažne pobune.

Kako smo i medijska i IT kolonija, ti anticrnogorski algoritmi u čipovima neprestano se inoviraju, što dovodi do društvene i političke omamljenosti i inercije. Lijek je u čitanju ozbiljne lektire, emitovanju snažne patriotske energije i sinergijskog efekta nezadovoljstva svih slobodnih i dobromislećih ljudi.

Demagogija o blaženstvu demokratskog suživota sa ovim kleronacionalističkim, jeftino populističkim, političkim živuljkama je - čista iluzija. Pobunimo se što prije i što energičnije jer se može desiti da Spajke u strahu od iskrenog narodnog nezadovoljstva koalira i sa DPS-om na obostrano klijentelističko zadovoljstvo i liši nas i najmanjih tragova suverenističke stranačke infrastrukture. U tom slučaju, ko zna u šta bismo evoluirali (ili mutirali) u dugom vremenskom periodu.

Teže od ropstva bih nosio strah da mogu bavljenjem ovakvom politikom mutirati u Dritana, Adžića, Joka brifera, Bečića, Džejkoba plesača, ili u, ne daj Bože, Joanikija dostavljenog.

Zato revolucija sada, napredna, razbarušena, humana i odlučna. „Let the sunshine, Let the sunshine in“! Što kažete, da vam prevedem!? Ni mrtav. Ko ne zna što ovo znači i da je iz rok opere Kosa, slobodno na litije odmah.

Portal Analitika