Bili su počeli da me nerviraju pozivi rodbine i prijatelja koji bi, poslije konvencionalnih „đe si“ i „kako si“, prelazili na propititivanje za zdravlje, a onda u trivijalne internetsko-infektološke seminare sa propisivanjem obaveznih vitamina i minerala i nadahnutih članaka o zavjerama i samoproglašenim kovid-guruima.
Onda sam smislio fazon da odmah na prvi upit odgovorim da sam zdrav k'o drijen, što naravno i njima želim, samo da nisam siguran da bih prošao psihijatra.
Razgovor bi onda prešao u ugodnu zajebanciju ali samo do trenutka kad stigne pitanje o situaciji kod nas. Onda bi krenula razmatranja iz geostrategije, političke filosofije i naših tradicionalnih istina iz legendarnih junačkih vremena. Naravno: uz istu kompetenciju i utemeljenost kao u vezi epidemioloških pitanja i uz obaveznu vjersko-nacionalnu metafiziku.
Što je ovo u pizdu materinu? U nevaljalom komunizmu tako je obično bilo biti normalan a danas je to podvig. Je li to zbog neoliberalnog kapitalizma ili zbog internetskog kretenizma? Stvarno sam se počeo pitati da li sam normalan. Onda u subotu pogledam Kesićevih „24 minuta“ i ostanem šokiran deluzijama Brnabič i gospodina Vučka i njihovih parlamentarnih poltrona.
Brnabič se svojom guturalnom dikcijom uz obavezno beogradsko gutanje vokala, zavlači Picoustome kroz uši u razbarušenu sujetu koja je zauzela sve moždane režnjeve, a on tihujući u cerebralnom orgazmu ejakulira oralnim putem nevjerovatne i nepovezane budaleštine. Poltroni u Skupštini u transu granajući rukama uzvikuju: Hosana, Hosana... Ovo je 5P sindrom, čisto Prizemno-Poličko Psiho-Patološko Proseravanje. Jebote, ovi u Srbiji su ciknuli ka gola demižana, i zapjevam čuveni „Azrin“ refren : „Poljubi me, poljubi me, ravno u dupe“.
Pomislim je li ovo zarazno? Kako držati distancu i izbjeći ove kad drže 95 posto medija, portala, mreža, dilera, cajki, i ... ama baš svega? Sigurno se zarazi bar 30 posto onih koji ga ne podnose i 100 posto onih koji ga obožavaju. Čini se da je kod nas bolje.
Kad već u ponedjeljak dramatično-komično obraćanje našeg Rukoljuba o smjeni Leposavića. Patetične mudrolije šefa Vlade izgubljene u svemiru, lažima i nacionalizmu. I ljigavo odlučna i „kao“ principijelna reagovanja konstituenata te vlasti. Srbopučista Mandić uzvikuje da ne mogu strane ambasade da diriguju političke odluke, zaboravljajući pri tome da je Persona non gratis ambasador strane zemlje Srbije predvodio litije i čak u manastiru sastavljao našu vladu. Opet su za par sati krenule četniničke litije.
Ovoga puta samo krkani bez popova, ili su možda popovi bili u civilu. Epidemija šizofrenije montenegrine i srboimperijalne paranoje! Kako smo mogli makar i sa minimalnim izbornim rezultatom izgubiti vlast od ovih. Očigledno oni nisu pobijedili već mi izgubili.
Odlučio sam da se odmah vakcinišem, ovo se ludilo ne smije širiti. Na izlasku iz ordinacije imao sam šok. Ne od vakcine već od tipa u čekaonici koji je govorio da će sačekati kinesku vakcinu jer je ona na biljnoj bazi!? Ma, ljudi je li to moguće, što bi rekao Mladen Delić! Otkud ovolika propast? E, ovdje ću parafrazirati jedan dio uvoda iz moćne knjige Istorija islamske filosofije od M. M. Šarifa.
Čuveni pakistanski ministar i filosof sa Kembridža kaže: ,,Da je za procvat neke civilizacije neophodan minimum etičkih vrijednosti koje snažno djeluju, i da nestanak etičkih vrijednosti znači propast civilizacije. Niti je pad Bagdadskog halifata uzrokovan jedino najezdom Mongola, niti propast Umajadskog halifata u Španiji samo napadima hrišćanskih monarha sa sjevera, niti je drugi pad islamskog svijeta uvjetovan isključivo imperijalističkim namjerama zapadnih sila. To su samo dodatni faktori. Temeljni uzroci nestanka i pada nacija proizilaze isključivo iz njih samih.
U prvom padu uzrok su bila stoljeća luksuza koja su dovela do nejednakosti, intriga, zavisti, sukoba, indolencije i tromosti, a za drugi pad se pridružila sveobuhvatna moralna degeneracija i konformizam najgoreg tipa koji su uništili svako originalno mišljenje. Da nije bilo takvog moralnog pada ne bi bilo ni kulturnog pada islama. Kad dođe do moralne degradacije, intelektualno stvaralaštvo jedne kulture može ostati, čak i najveća naučna i tehnička dostignuća mogu nastaviti da se koriste, ali ne mogu se zaustaviti posljedice moralne degradacije koje vode padu kulture...“
Bože kako mene ovo potsjeća na DPS dekadencu. Ovi što sad buče i vladaju nisu bitni. Oni su se samo zatekli tu prilikom raspada našeg crnogorskog morala koji je predvodila naša vladajuća klika.
Raspašće se i oni brzo, Picousti je u delirijumu. Doći će neko moralniji da vlada svima nama.
