Danas se tih Ritovih principa drži malo ko! Ubjedljiva većina medija, u bjesomučnoj trci za zaradom, producira i emituje najgore “komercijalne splačine”! Često, međutim, ni najprizemnija pučka zabava nije garant masovne gledanosti, pa se ide korak dalje - u senzacionalizam ili, čak, emitovanje šokantnih sadržaja.
Posljednji primjer je gostovanje mentalno sumnjive osobe na TV Happy, koja je govorila, ni manje ni više nego, o svojim ljudožderskim iskustvima! U emisji primjerenog naziva "Luda kuća", čovjek je ustvrdio da je ljudsko meso "delikates", da ga je probao na ratištu 90- ih, a, valjda zato što mu domaćin emisije nije pripremio tu poslasticu, zadovoljio se živom žabom! O toj javnoj skarednosti danima bruje glasila.
Nijesam, srećom, nabasao na tu tv pikanteriju, a ni moja djeca nijesu bila baksuz da pogledaju opisani sadržaj. Nadam se da nijesu ni vaša!? Svejedno, ta majmunska posla TV Happy nanovo otvaraju pitanje granice? Ne granice dobrog ukusa, jer je posrijedi sadržaj izvan bilo kakvih estetskih i moralnih okvira! Nego granice ludila koje tolerišu nadležne državne institucije. Tu mislim na sve koje bi trebalo da vode računa o mentalnom zdravlju nacije, a ne samo na ARD!
Šta je još ostalo, a da nam nije servirano? Direktno uključenje u nečiju spavaću sobu ili toalet? Da li je javni moral uistinu postao fraza bez sadržaja, a novinarski kodeks najčešća poštapalica medijskih hijena?! Ili je na sceni užasavajuća sprega moderne tehnogije, uredničkog nemorala i novinarskog neznanja?
Proizvode tog trilinga trovača javnog mnjenja, u kojem je tehnologija sredstvo, a ljudi počinioci s umišljajem, gotovo svakodnevno srijećemo i u domaćoj radinosti! Iz obilja primjera, evo samo jednog. Ovdašnji dnevni list nedavno je objavio puno ime i prezime majke koja je usmrtila svoje tek rođeno dijete! Ali i imena njene maloljetne djece! Da niko nema dileme o kome se radi, objavljeno je ime škole u koju ta djeca idu i grad u kojem žive! Samo zamislite kako su, nakon porodične traume, izgledali školski dani nesrećnih mališana! Jer, ne zavaravajmo se, čak i osnovci znaju biti dozlaboga surovi.
Ako ste pomislili da je uzrok tog profesionalnog svetogrđa samo neznanje novinara i previd urednika, prevarli ste se! Na istoj stranici, inicijalima je sakriven identitet osobe koja je pokrala neke stvari iz crkve! Imate, dakle, savršen primjer bijede novinarske profesije, jer se neuporediva nesreća jedne porodice koristi za podizanje tiraža! Naravno, nečovječnost je nalegla na glupost, jer dokaz da su čuli za obavezu zaštite identiteta određenih kategorija, daju tik uz tekst kojim nanose dodatnu patnju nevinoj djeci.
U svijetu medija, srećom, postoje i pozitivni primjeri. Dnevnik HRT dobio je posljednjih mjeseci stotine hiljada novih gledalaca! Kako? Izuzetnim profesionalizmom, hrabrim, ali poštenim i dobronamjernim zasijecanjem u srž najtežih problema hrvatskog društva. Gledaoci su to prepoznali i uzvratili povjerenjem. Dakle, ne morate lagati, navijati, bacati ljude u blato i šokirati javnost ispovijestima kanibala da bi privukli publiku.
Da edukacija posredstvom medija nije mrtav princip, svjedoči i primjer kojim završavam ovaj uvod. Juče se navršilo 20 godina od tragedije na Hilsborou. Za one koji ne prate sport - tada je stradalo 96 navijača Liverpula. Pune dvije decenije fanovi Mančester Junajteda pjevali su posprdne pjesme na račun nesreće navijača njihovog najljućeg rivala. A onda je ser Aleks Ferguson rekao da je tog primitivizma dosta! Pozvao je pristalice Mančestera da pokažu poštovanje sjenima poginulih navijača Liverpula.
Ko je gledao jučerašnji meč na Enfild Roudu vidio je apsutni uspjeh lekcije iz ljudskosti. Nijedan zvižduk nije pokvario odavanje pošte žrtvama sa Hilsboroua, iako je na stadionu bilo barem desetak hiljada Junajtedovih pristaša.
Da zaključim - u CG treba stvarati medije koji do uspjeha stižu dobrim proizvodom, a ne komercijalizacijom nesreće i afirmisanjem primitivizma. Najvažniji činilac u tom procesu, međutim, nijesu novinari, nego građani koji će začepiti nos pred programskim smećem, a otvoriti oči i uši za vrijedne sadržaje. Jer, proces je uzajaman, medijske splačine proizvodiće se dokle god bude raspoloženih da ih kusaju. Kao što će dobri programi zagospodariti čim ankete pokažu da ih pratite radije nego Kursadžije, Grand, crne hronike ili pikanterije iz privatnog života poznatih.
Darko Šuković
Radio veza 24. septembar
