Prljave namjere

Da li znate ko može biti mandatar za sastav vlade, nakon što je sinoć većina od 41 poslanika usvojila izmjene i dopune Zakona o predsjedniku Crne Gore?

Nema tog smislenog pravnika koji na to može odgovoriti, još manje bilo ko od 20 potpisnika inicijative koju su potpisali poslanici klubova Demokratskog fronta, DNP-a, SNP-a, te Pokreta za promjene. Čak ni onaj žovijalni poslanik B. Radulović što tvrdi da je među 100 najpametnijih u poznatom univerzumu.

Jer, suštinski odgovor glasi – može ko god hoće iz parlamenta, samo da ima ,,dominantnu skupštinsku podršku“?!

A što je „dominantna skupštinska podrška“? E, to su nesrećni zakonodavci, u velikoj nuždi da oposle ono što hoće, zaboravili da pojasne.

Da skratimo: u ,,prvom krugu“ predlaganja mandatara predviđa se ono što, inače, piše u Ustavu, u članu 95, stav 5: da predsjednik predlaže Skupštini mandatara za sastav vlade, nakon obavljenog razgovora sa predstavnicima političkih partija zastupljenih u Skupštini.

No, ako nema skupštinske većine, onda, kako piše u članu 7c, stav drugi, ,,predsjednik može predložiti kandidata sa dominantnom skupštinskom podrškom nakon obavljenih ponovnih konsultacija...“.

Dakle: ako nema saglasnosti da se formira skupštinska većina, što jedino daje legitimitet predsjedniku vlade u svakoj normalnoj državi, onda su P. Bulatović i vesela družina iz Demokratskog fronta, uz voljno saučesništvo Demokrata i Ure, smislili da mandatar više ne mora uopšte da bude predstavnik parlamentarne većine, nego prvi među onima koji imaju ,,dominantnu podršku“.

I nije tu kraj. U članu 7f se dodaje novi termin, pa se kaže da – ,,ako predsjednik ne izvrši dužnost utvrđivanja Mandatara“ – onda se može, radi ,,zaštite javnog interesa (?!) mandatarom smatrati kandidat koji ima jasnu podršku većine od ukupnog broja poslanika“. Da, potrebna je ,,jasna većina“. A tog ,,Mandatara“ će predložiti ,,peticijom“ (da, dobro ste pročitali) poslanici u Skupštini Crne Gore.

Ma, sjajno, ovoga se nijesu dosjetili ni vodeći svjetski pravnici: ,,smatraće se mandatarom“ onaj kojeg ,,peticijom“ predloži skupštinska većina umjesto živog i zdravog predsjednika koji je jedini po Ustavu dužan da predlaže mandatara. A što ako neko bude ,,smatran“ za mandatara, kako će se pravno regulisati ,,ne-smatranje“?

U kratkim, pravno stupidnim izmjenama, jedan član izaziva posebnu pažnju. Riječ je o članu 24a koji uvodi još jedan pojam većine - ,,nesumnjivu većinu“. Da, tako piše: ,,Izuzetno, Mandataru koji je dobio nesumnjivu podršku većine poslanika 27. Saziva Skupštine za sastav 44. Vlade rokovi počinju da teku danom stupanja na snagu ovog zakona“.

Kome bi palo na pamet da u izmjenama zakona uvodi retroaktivnu primjenu zakona i kršenje Ustava? Ko bi, pri zdravoj pameti, mogao da predloži da se u jedan zakonski tekst uvodi pojam 44. ili 45. ili bilo koje druge vlade, pa još da unosi tri pojma ,,dominantne podrške“, ,,jasne većine“ i ,,nesumnjive većine“?

Samo onima koji imaju – prljave političke namjere. Upravo tako, ovaj posljednji član ubačen je u Izmjene i dopune Zakona o predsjedniku kako bi se, silu na sramotu, instalirao M. Lekić kao novi mandatar. I, naravno, derogirala funkcija predsjednika Crne Gore te, mimo Ustava, kako su planirali izmjenama i dopunama u članu 7f, smijenio Đukanović kojeg ,,stara“ ili ,,obnovljena“ većina vidi kao čelnika jedne od malobrojnih preostalih neurušenih državnih institucija.

Bilo je u istoriji crnogorskog parlamentarizma raznih čudnih, nezakonitih, prijedloga, ali teško da će ijedan sadržati toliko bestidnih kršenja Ustava. Sedam od osam članova očigledno urušava temelje ustavnog uređenja zemlje.

Samo, ne treba imati dilemu: ono čemu smo sinoć svjedočili nije rezultat pravne tupavosti, nego ogoljenog pravnog nasilja koje ima politički cilj. I dio je šireg plana urušavanja svih crnogorskih institucija, obesmišljavanja postojanja Crne Gore kao uređene države.

Ništa se ovđe ne dešava slučajno. Baš kao što se uništava, dio po dio, crnogorske privrede, a državne energetske kompanije - od EPCG do Rudnika uglja pretvaraju u preduzeća koja rade za interese susjednog energetskog sistema Srbije – tako se kroz koordinirane izlive kleronacionalističke mržnje razbija srž, smisao postojanja Crne Gore kao građanske države.

I, onda, nakon sinoćnje političko-pravne sramote, postavlja se legitimno pitanje: kako se u društvu u kojem su urušene sve institucije, boriti demokratskim, građanskim, sredstvima za pravo, pravdu i čast unutar vlastite države?