Jedan od najznačajnijih i međunarodno najpriznatijih hrvatskih reditelja i scenarista, Zrinko Ogresta, autor filmova koji su obilježili savremenu regionalnu kinematografiju i osvajali najuglednije filmske festivale, preminuo je u 68. godini.
Rođen 1958. godine u Virovitici, Ogresta se još kao dječak sa porodicom preselio u Zagreb, gdje je napravio prve korake ka svijetu filma. Ljubav prema sedmoj umjetnosti rodila se veoma rano, kada mu je otac poklonio amatersku filmsku kameru. Upravo njome snimio je prve kadrove, kasnije govoreći da je filmski jezik otkrivao na isti način kao pioniri kinematografije – braća Limijer.
Ta dječačka fascinacija prerasla je u životni poziv. Diplomirao je režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 1982. godine, u klasi legendarnog Kreše Golika, a kasnije je na istoj akademiji kao profesor odgajao brojne generacije filmskih autora.
Njegov dugometražni prvijenac "Krhotine – Hronika jednog nestajanja" iz 1991. godine, nastao u saradnji sa spisateljicom Ladom Kaštelan, bio je jedno od prvih filmskih ostvarenja koje je nagovijestilo raspad porodice i države. Film mu je donio nominaciju za Evropsku filmsku nagradu i Zlatnu arenu za scenario.
Među njegovim najznačajnijim ostvarenjima izdvajaju se i filmovi "Crvena prašina", nagrađen Zlatnom arenom za režiju i scenario, te "Tu", koji mnogi filmski kritičari smatraju njegovim najboljim djelom. Za ovaj film osvojio je Veliku zlatnu arenu u Puli, kao i Specijalnu nagradu žirija na Međunarodnom filmskom festivalu u Karlovim Varima.
Uslijedile su zapažene drame "Iza stakla" i "Projekcije", dok je vrhunac karijere dostigao filmom "S one strane" iz 2016. godine. Potresna priča o ženi koja nosi teret života sa suprugom osuđenim za ratne zločine osvojila je Specijalno priznanje na Berlinalu, Veliku zlatnu arenu, kao i Zlatne arene za režiju i scenario na Pulskom filmskom festivalu.
Svoj posljednji igrani film, "Plavi cvijet", snimio je 2021. godine. Intimna priča o tri generacije žena donijela mu je još jednu pobjedu u Puli i nagradu publike na festivalu u Moskvi.
Iako je važio za najnagrađivanijeg hrvatskog reditelja čiji su filmovi prikazivani širom svijeta, posljednje godine karijere obilježila je borba za finansiranje novih projekata. Otvoreno je kritikovao odnos Hrvatskog audiovizuelnog centra prema njegovim filmovima, ocjenjujući da je riječ o nezapamćenom odnosu prema autoru njegovog ugleda.
Neposredno prije smrti ostvario je i dugogodišnju želju da režira u pozorištu. Ovog proljeća u zagrebačkom teatru Gavela debitovao je predstavom "Mirisi, zlato i tamjan", prema kultnom romanu Slobodana Novaka, koja je naišla na odličan prijem publike i kritike.
Za izuzetan doprinos kulturi dobio je Državnu nagradu "Vladimir Nazor" za životno djelo 2024. godine, dok mu je godinu kasnije dodijeljeno zvanje profesora emeritusa Univerziteta u Zagrebu.
Povučen i nenametljiv, rijetko je govorio o privatnom životu. Poznato je da je posljednjih godina bio u dugogodišnjoj vezi sa profesorkom i spisateljicom Ozanom Ramljak.
Odlaskom Zrinka Ogreste regionalna kinematografija izgubila je autora čiji su filmovi ostavili dubok trag i trajno obilježili istoriju hrvatskog filma.
