Karahasan je bio istaknuti književnik, ali i univerzitetski profesor, pri čemu je ostavio pečat i u organizaciji niza jugoslovenskih festivala.
Diplomirao je na sarajevskom Filozofskom fakultetu, a doktorirao u Zagrebu, nakon čega je dugo bio uredniksarajevske revije za kulturna pitanje "Odjek".
Rat ga je zatekao na mjestu profesora, a potom i dekana Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu. Bio je profesor na tamošnjem Filozofskom fakultetu, ali i gostujući profesor na Univerzitetu Humbolt, te u Salcburgu, Inzbruku i Bazelu.
Pisao je drame, romane, pripovjetke, eseje. Bio je glavni urednik časopisa za teoriju i kritiku umjetnosti "Izraz" u Sarajevu, selektor, predsjednik i član žirija najuglednijih jugoslovenskih teatarskih festivala:
Objavio više od stotinu stručnih radova u časopisima, zbornicima i knjigama o raznim autorima i teorijskim problemima drame, teatra i prozne književnosti.
Autor je romana "Što pepeo priča", "Istočni divan", "Šahrijarov prsten", "Sara i Serafina", "Noćno vijeće", pripovjedačkih zbirki "Kuća za umorne" i "Izvještaji iz tamnog vilajeta", knjiga eseja "O jeziku i strahu", "Dnevnik selidbe", "Knjiga vrtova" i brojnih drugih.
Njegove knjige prevođene su na 15 jezika.
Bio je član Akademijenauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, teNjemačke akademije za jezik i umjetnost.
