Na sceni između crkava sinoć je u okviru dramskog programa XXXIX festivala Grad teatar izvedena predstava „Feast (a play in one cooking) - Gozba (drama u jednom kuvanju)” po scenariju i u režiji Olivije Negrijan, u prevodu Jelene Ljumović. Predstava je produkcija Parabola teatra iz Jorka, a izvedena je na engleskom jeziku uz titlove na našem.
Publika je s velikom pažnjom pratila scenska dešavanja u kojima se okupilo šest Šekspirovih junakinja. Na sceni su bile Emilija, Ofelija, Lejdi Magbet, Imodžen, Lejdi En i Izabela, svaka od njih prepoznatljiva po vlastitoj sudbini i ulozi u Šekspirovom opusu.
Kroz proces pripremanja obroka pred publikom došlo je do postepenog otkrivanja njihovih unutrašnjih preispitivanja i međusobnih odnosa. Emilija donosi vino, Ofelija pomaže oko salate, Lejdi Magbet kuva supu, Imodžen vodi računa o roštilju, dok su Lejdi En i Izabela zadužene za desert. Naizgled svakodnevni čin zajedničkog kuvanja prerasta u prostor dijaloga o njihovim pričama, izborima i mogućnostima drugačijeg ishoda.
„Gozba“ je oblikovana kao susret u kom se postavlja pitanje da li žene u Šekspirovim djelima mogu promijeniti svoje priče i time otvoriti prostor za drugačiju budućnost, ili su vječno zarobljene u okvirima koje je za njih napisao autor.
Uloge su tumačile: Beatris Ragea (Emilija), Mari Rabe (Lejdi Magbet), Šarlot Koleta (Lejdi En), Hana Lukas (Imodžen), Olivija Negrijan (Ofelija) i Sara Barison (Izabela).
Nakon predstave umjetnički direktor Međunarodnog Šekspirovog festivala u Jorku, Filip Par, objasnio je da je polazište rada bilo vezano za ideju zajedničkog stvaranja.
„Zajedničke predstave su pozorište koje stvaraju ljudi, za ljude. One obično govore priče jednog određenog mjesta, i mi pitamo zajednicu koje bi priče željeli da ispričamo zajedno s njima. Tako oni postaju izvođači, a mi zajedno pravimo pozorište. Sve je duboko ukorijenjeno u jednom prostoru. Mislim da je i svako dobro pripovijedanje, u krajnjem, iz toga poteklo. Ovdje je Olivija imala ideju da postoji priča o Šekspirovim ženskim likovima koju treba ispričati. I unutar nje postoji mnogo različitih nivoa priče”, naveo je on.
Kompaniju, kaže, čine glumci iz cijelog svijeta, što takođe odražava činjenicu da Šekspirova djela pripadaju cijelom svijetu.
“U ovom slučaju mi smo zajednica Šekspirijanaca okupljena da ispriča priču i da istraži šta je Šekspir zaista mogao misliti o ženama. Jer, kako znamo, većina drama je napisana o muškarcima, ali su ženski likovi zaista vrlo snažni. Način na koji ih Šekspir koristi odražava i način na koji su žene tada tretirane. A to, nažalost ili na sreću, i dalje traje. I dalje postoje elementi diskriminacije u cijelom svijetu, ne samo prema ženama, nego i prema raznim drugim grupama u društvu. Ovo je prilika da se vidi kako je Šekspir pisao kako bi nas naveo da mislimo o sebi. Zato njegova djela i traju – jer ta pitanja nikada ne nestaju. Šekspir na njih nikada ne daje odgovor, jer želi da mi tražimo sopstvene odgovore. A oni se mijenjaju od generacije do generacije, od mjesta do mjesta”, ocijenio je.
Rediteljka i glumica Olivija Negrijan pojasnila je ličnu motivaciju i okolnosti nastanka komada.
„Zaista volim Šekspirova djela. Živim u Londonu, i tamo uglavnom, ako želite da igrate u Šekspirovoj predstavi, morate govoriti engleski s tzv. RP akcentom, kraljičinim engleskim. Osjećala sam da nemam dovoljno prilika da igram Šekspirove likove. Čitala sam i gledala dramu ‘Top Girls’ Karol Čerčil, koja ima ideju o ženama iz istorije koje se okupljaju i zajedno večeraju, ali ne kuvaju. Onda sam pomislila šta bi se desilo kad bi se Šekspirovi ženski likovi okupili? Da li bi postale prijateljice? Pokušala sam da zamislim kako bi se ponašale kada bi imale šansu da se sretnu. Tako je nastala ideja, jer sam htjela da imam priliku da igram Šekspira i da okupim svoje prijatelje, koji takođe nijesu Britanci. Jedna od njih jeste – Lejdi En je Engleskinja – ali ostale su iz Rumunije, Švedske, Australije i Italije”, naveo je Negrijan.“
Glumica Beatris Ragea, koja je igrala Emiliju, opisala je svoj odnos prema liku.
„Emilija je vrlo strastvena, barem ova iz „Otela”. Moj lik je zapravo spoj Emilije iz „Otela’ i Emilije iz ‘Zimske priče’, ali je više naglašena ova prva. Za lik iz tog vremena, ona je prilično aktivistkinja, donekle i feministkinja. I to je ono sa čim se mogu poistovjetiti. Taj njen žar da se stvari mijenjaju, to mi je blisko”, istakla je Ragea koja je i prošle godine bila na Gradu teatru.
