Prema njegovim riječima, pripadnici naše dijaspore su, bez obzira na fizičku udaljenost od domovine, sačuvali Crnu Goru u sebi, a ujedno konzervirali u izvornoj formi svijest o značaju vrijednosti, samosvijesti i slobode na kojoj počiva i uvažavanja svih vjera i nacija.
"Upravo su vrijednosti unutarhrišćanskog, ali i međureligijskog sklada, utkane u ekumenističku misiju trodecenijskog djelovanja obnovljene autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve, koja se temelji na pristupu koji je kroz nekoliko vjekova baštinila njena prethodnica dok nije zajedno sa crnogorskom državom ugašena koncem Prvog svjetskog rata", ističe Cimeša.
Od inicijative do misije
On je podsjetio da susreti sa dijasporom koje organizuje CPC u četvrtak u prijestonici, samo jedna od aktivnosti koje su planirane u godini kada se navršava 30 godina od obnove CPC, a biće nastavljene kroz nekoliko naučnih skupova, manifestacija u susret Lučindanu, kada je 1993. godine poslije više godina CPC nakon diskontinuiteta dobila svog vladiku.
Cimeša ističe da je CPC obnovljena zahvaljujući inicijativi intelektulanih i patriotskih elita Crne Gore, jednog manjeg dijela javnosti, duboko svjesnog svog nacionalnog, kulturnog i vjerskog i državnog identiteta.
"Inicijalni potezi u tom pravcu su napravljeni 1986, da bi 27. decembra 1990. godine osnovan odbor za obnovu autokefalnosti. Naredne 1991. godine oranizovano je prvo crnogorsko Badnje veče, a 31. oktobra 1993. godine intronizovan je na Cetinju prvi vladika", podsjetio je Cimeša.
Naveo je da je od tog datuma prošlo tri decenije njene misije koju je obilježio humanistički, patriotski i karitativni rada prema svim nacijama, vjerama i religijama.
"To joj, kao istoimenoj viševjekovnoj prethodnici daje ekumenski, odnosno univerzalistički karakter, zasnovan na definiciji – brat je mio, ma koje vjere bio. Bratstvo, sloga, mir i napredak su preduslovi kako bi se ostvarile velike emancipatorske ideje: pravo na život, pravo n a sreću i pravo na slobodu, što čini vrijednosti sistem blaženstva u filozofiji i etici kao njenom dijelu", istakao je sagovornik.
On je podsjetio da je kroz tešku istoriju ključna misija Crnogorske crkve bila ovozemaljska – usmjerena na očuvanje supstrata, čeljadi i luče slobode.
"U tom smislu je slobodarska crkva, jedina u pravoslavnom svijetu koja je, osim Kiparske, bila na vlasti u svojoj državi. Za tri i po vijeka svog vladikata, sve do sekularizacije za vrijeme knjaza Danila, ona je odlukom Opštenarodnog crnogorskog zboga, dakle svojevrsne skupštine toga doba, bila upravitelj i vođa svog naroda", navodi Cimeša.
Smatra da smo kao mala zemlja i mali narod, koji je pogubio svijest o sebi u onom pravom značenju, u poziciji žrtve ili mete, pa onda „naše pune istine bivaju napadane, degradirane, omalovažavane, upornom medijskom harangom“.
"Mi smo odavno izgubili medijski rat, davno prije referenduma, a i kasnije, sprovođenjem raznih politika i praksi koje nijesu bile dobre a udaljile su nas i odvele na kolosijek čiji epilog živimo već dvije i po godine. Svedeni smo na to da nam institucije ne djeluju u pravcu reafirmacije svog identiteta i onih unverazlnih vrijednsti na kojima treba da se gradi identitet", kaže sagovornik.
Usput se, naglašava on, plasira priča o dva nacionalizma, i to iz usta i onih koji se samo verbalno ogrću građanskim plaštom, a izvorno baštine negaciju crnogorskog identiteta.
"Pod tom mantrom nastavlja se sada kvazigrađanska priča a sve one koji baštine crnogorski identitet nastoje spakovati „udesno“, na nacionalistički i separatistički kolosijek, pa i CPC", kaže Cimeša.
Ljudska prava
Prema njegovim riječima, u maju je planiran i naučni skup koji će upravo kroz referate 50 imena i stručnjaka nastojati da demistifikuju ove probleme, ukažu na tradiciju, opštost i ekumenizam CPC čija je misija da pokaže prihvatljiv put do sticanja svijesti o sopstvenom identitetu i, kroz njega, ostvarenja univerzalnih vrijednosti i opštih ljudskih prava.
"U prilog tome, podsjetiću na istorijsku posjetu iz 2005. godine, kada su predstavnici tri konfesije sa područja Crne Gore - naš mitropolit Mihailo, zatim pokojni don Branko Sbutega, župnik katoličke crkve iz Kotora i nekadašnji reis Idriz Demirović, poklonili srebreničkim žrtvama", istakao je on.
U toj delegaciji, kako kaže, nije bilo mitropolita Amfilohija.
"Odbio je jer nije mogao i smio da ode tamo s obzirom na ulogu SPC u Crnoj Gori i regionu. A to je bila pozicija kleronacionalizma i velikosrpskog imperijalnog nacionalizma i prema BiH i prema drugim članicama bivše jugo zajedničke države. Ta činjenica predstavlja jednu od linija distinkcije između Crnogorske i Srpske crkve. CPC je slobodarska, neimperijalna, a SPC ona koja druge negira i čije nasljeđe devastira, poput kulta Svetog Vladimira. Za razliku od nje, CPC se samooblikovala i stvarala kao univerzalni dom za sve", zaključio je Cimeša.
