Društvo

Potrebno raditi na daljem unapređenju sistema alternativnih sankcija

Uslovni otpust mora biti unaprijeđen dok alternativne sankcije nijesu jednako efikasne, a za realizaciju pojedinih je potreban i veći stepen učešća države u cilju poboljšanja željenih ishoda.

Potrebno raditi na daljem unapređenju sistema alternativnih sankcija Foto: PR Centar
PR Centar/Portal AnalitikaIzvor

To je poručeno na predstavljanju studija ”Analiza stanja i preporuke u odnosu na postupak uslovnog otpusta” i ”Sistem aletrnativnih sankcija i probacije u Crnoj Gori – pravni okvir i proces tranzicije od izdržavanja kazne od reintegacije u društvo”, koje je izradila nevladina organizacija (NVO) Juventas.

Autori studija su Jovan Bojović i Marija Radović.

Državni sekretar u Ministarstvu pravde, Bojan Božović, kazao je da se o sankcijama generalno ne može govoriti ukoliko se zanemari sistem koji mora bita adekvatno postavljen i ukoliko se zanemari osnovni principi i postulati zaštite ljudskih prava.

„Na ovu temu bi trebalo da se podsjeća češće i vjerujem da je ovo samo jedan od uvoda“, poručio je Božović.

On je istakao da će Ministarstvo pravde u narednom periodu uložiti maksimalane napore kako bi izvršenje sankcija bilo u skladu sa savremenijim i višim standardima.

Izvršna direktorica NVO Juventas, Ivana Vujović, kazala je da sve alternativne sankcije nijesu jednako efikasne, a za realizaciju pojedinih je potreban i veći stepen učešća države u cilju poboljšanja željenih ishoda.

”Stoga, možemo zaključiti da je sistem alternativnih sankcija nedovoljno razvijen”, ocijenila je Vujović.

U NVO Juventas, kako je rekla Vujović, vjeruju da se adekvatnom reinegracijom počev od tretmana do postpenalnog prihvata, pomenuti procenat može značajno umanjiti.

”Osim ove studije predstavili smo i studiju o alternativnim sankcijima koja na poseban način tretira preporuke, odnosno opisuje ih kroz mapu puta”, rekla je Vujović.

Autor studije, Jovan Bojović, rekao je, između ostalog, da Institut uslovnog otpusta zahtijeva kontinuiranu analizu, ne samo sa teorijskog već i praktičnog aspekta, kako bi se došlo do njegovog najoptimalnijeg zakonskog rješenja i primjene.

„Stanje koje smo uočili u ovoj oblasti govori nam da Institut uslovnog otpusta nije u dovoljnoj mjeri jasan zatvorenicima, da ne postoji institucija koja se u praksi bavi uslovno otpuštenim licima ali i da sudovi imaju značajnija odstupanja po pitanju statistike u odnosu na usvajanje molbi za uslovni otpust“, naveo je Bojović.

„Pomaci postoje, ali je potrebno dodatno raditi na unaprjeđenju sistema kako bismo imali približno uspješan penološki sistem kao zemlje članice Evropske unije“, dodao je Bojović.

“Stoga, država mora više ulagati u pravosudni sistem i jačanje njegovih kapaciteta, ali je potrebno Izmijeniti Zakon o izvršenju kazni zatvora, novčane kazne i mjera bezbjednosti i propisati rok u kojem sud odlučuje o molbi za uslovni otpust“, rekao je Bojović.

„Njih 66,7 odsto istaklo mišljenje da se predstavnici Uprave policije nalaze u povoljnijem položaju od njih u toku davanja mišljenja o zatvoreniku“, kazao je Božović.

V.d. generalnog direktora Direktorata za izvršenje krivičnih sankcija, Stevan Brajušković, istakao je značaj učešća NVO sektora u jednom ovakvom projektu.

On se osvrnuo na nedostatke Instituta uslovnog otpusta, a sa kojim se Direktorat za krivične sankcije i nadzor u vršenju svojih ovlašćenja susreće.

Brajušković je, između ostalog, pomenuo pritužbe zatvorenika koje se odnose na neujednačenu sudku praksu kada su uslovni otpusti u pitanju.

On je istakao i novu Strategiju izvršenja krivičnih sankcija 2022-2026 na kojoj se radi, a gdje će, kako je pojasnio značaj segment predstavljati unapređenej instutucionalnih kapciteta Uprave za izvršenje krivičnih sankcija i kadrovskih kapaciteta za za tretman.

Načelnica Sektora za tretman – Uprava za izvršenje krivičnih sankcija, Dragica Rajković, rekla je da je interesantno to da je procenat pozitivno usvojenih molbi za uslovni otpust u zatvoru za duge kazne značajno menji nego što je to u zatvorim za kratke kazne.

„Od 138 mišljenja koja smo mi napisali u ovoj godini usvojena je 71 molba za uslovni otpust, a u prošloj godini uslovno je otpušteno iz zatvora za duge kazne svega 36 lica“, rekla je Rajković.

Problem, kako je istakla, što je u početku najveći uslovni otpust bio svega šest do sedam mjeseci.

„Došli smo ipak do toga da uslovni otpust bude od jedne godine i devet mjeseci, što nam je svima bilo jako značajno. Sada već svjedočimo situacijama gdje su molbe za uslovni otpust usvojene pri ostatku kazne od nekih pet godina“, napomenula je Rajković.

Studija, kako je pojasnila Radović, daje prikaz tranzicionog procesa iz zatvora ka društvu, a sve iz ugla samih zatvorenika i bivših zatvorenika.

Kada je primjena uslovnog otpusta, uslovne osude i uslovne osude sa zaštitinim nadzorom u pitanju, te samo funkcionisanje probacije, predstavila je komparativnu analizu koja je dio ove studije i zaključila da je potrebno da sudovi primjenjuju zakonska rješenja koja su dobra i da je važno koristiti mogućnosti koje pravni okvir pruža, prije svega izricanje obaveznih mjera uz usvajanje molbe za uslovni otpust, te korišćenje uslovne osude sa zaštitnim nadzorom kao jedne od alternativnih sankcija.

Autorka studija, Marija Radović, predstavila je studiju “Sistem alternativnih sankcija i probacije u Crnoj Gori – pravni okvir i proces tranzicije od izdržavanja kazne do reintegracije u društvo” i kazala da studija za glavni cilj ima stvaranje boljeg uvida u funkcionisanje primjene alternativnih sankcija sa fokusom na uslovnu osudu, uslovnu osudu sa zaštitinim nadzorom i uslovni otpust te sam sistem probacije

“Cilj je bio da se analizira ovaj proces i identifikuju zakonska rješenja, stanje u praksi, pozitivne stvari ali i nedostaci, a sve sa krajnjim ciljem kreiranja svojevrsne mape puta koju moraju da slijede svi relevantni akteri u ovoj oblasti kako bismo je unaprijedili“, dodala je Radović.

Ona je poručila da, između ostalog, crnogorski sistem izvršenja krivičnih sankcija mora da usvoji sveobuhvatniji koncept reintegracije i individualizacije krivičnih sankcija, naročito alternativnih.

Predsjednica Osnovnog suda u Podgorici, sutkinja Željka Jovović, rekla je da studije predstavljaju jednu iscrpnu analizu stanja po pomenutom pitanju i da je potrebna međuinstitucionalna i međusektorska saradanja kako bi problem bio riješen.

Jovović je kazala da institut uslovnog otpusta, na način na koji zamišljen, nije prihvaćen kako treba i vrlo teško će da zaživi.

„Mi ćemo nastaviti da primjenjujemo zakon i da radimo svoj posao, a ako država ne može na to odgovori, onda na to bude problem nekog drugog“, poručila je Jovović.

Ona je napomenula da imaju odlični saradnju sa UIKS-om, ali da ne može isto da kaže i za Upravu policije.

Načelnik Direkcije za uslovnu slobodu, Predrag Krsmanović, kazao je da je od početka reforme izvršenja krivičnih sankcija u Crnoj Gori, koja je otpočela u januaru 2012. godine, učinjeno mnogo na unapređenju zakonodavnog okvira, poboljšanju uslova u zatvorima i jačanju alternativnih sankcija.

„Ipak, prostora za napredak I dalje jačanje sistema I dalje ima”, kazao je Krsmanović.

Portal Analitika