Kultura
  • Portal Analitika/
  • Kultura /
  • „Postalo je teško živjeti“: Mađarski pisci žale se na neprijateljsko okruženje u državi

U zemlji nobelovca politički pritisci su sveprisutni i na književnoj sceni

„Postalo je teško živjeti“: Mađarski pisci žale se na neprijateljsko okruženje u državi

Đula je miran i slikovit grad na istoku Mađarske. Poznat po kobasicama, nema direktnu željezničku vezu sa Budimpeštom, ali ima biblioteku i dvorac. Uskoro će dobiti i – zvaničnu kopiju Nobelove medalje.

„Postalo je teško živjeti“: Mađarski pisci žale se na neprijateljsko okruženje u državi Foto: Lira
GuardianIzvor

“Čestitamo Laslu Krasnahorkaiju, prvom dobitniku Nobelove nagrade iz Đule”, stoji na jednom od bilborda u gradu, čime se odaje počast dobitniku tog priznanja za književnost.

U biblioteci u Đuli bilo je organizovano praćenje ceremonije u Stokholmu, na kojoj je Krasnahorkaiju uručena Nobelova nagrada. Pritom, grad je tim povodom upriličio i bogat sedmodnevni program.

Autor je bio odsutan. Ne samo zato što je primao nagradu. Jer, kao i mnogi mađarski umjetnici, ni Krasnahorkai više ne živi u domovini.

Dok se priprema za najtežu kampanju za reizbor od osvajanja vlasti, desničarska Vlada Viktora Orbana stvara sve više neprijateljsku i represivnu klimu – ističu i umjetnici i grupe za ljudska prava. Država je preuzela kontrolu nad jednim od najvećih izdavača u državi, homfobno zakonodavstvo je preoblikovalo knjižare, a mnogim piscima je osjetno sužen prostor.

Sam Krasnahorkai je u nedavnom intervjuu za švedsku državnu televiziju današnju Mađarsku uporedio sa roditeljem alkoholičarem.

“Ona je kao majka koja pije, gubi ljepotu i svađa se. Ali je ipak volite”, kazao je on.

Mnogi mađarski intelektualci emigrirali su iz zemlje. Nagrađivani autor Gergelji Peterfi preselio je na jug Italije, gdje je osnovao umjetničku zajednicu. Kao razloge odlaska naveo je dva faktora – ljubav prema mediteranskom životu, te politiku.

“U proteklih 15 godina život u Mađarskoj postao je težak zbog Odbanovog antikulturnog stava”, naglasio je on.

Otkad je Odbanov Fides preuzeo vlast, mnogi provladini akteri zavladali su univerzitetima, galerijama i masovnim medijima. U nacionalnom fondu za kulturu napravljena je prenamjena sredstava – novac koji je dotad bio namijenjen nezavisnim zajednicama i periodičnim publikacijama odlazio je isključivo novinarima i piscima koji podržavaju vlast.

Preostale nezavisne književne kuće bore se za goli opstanak, a uticaj države na oglašivače raste – što mnoge publikacije dovodi pred svršen čin.

“Ne poznajem nijednog mladog pisca koji danas u Mađarskoj zarađuje za život zahvaljujući tom pozivu”, navodi 32-godišnja književnica Čenge Elo.

Njenu knjigu objavio je nezavisni izdavač, pri čemu ističe kako je književost polarizovana.

“Jedna strana dobija nesrazmjerno veliku količinu novca, a druga gotovo ništa”, dodaje.

Orbanova Vlada je uložila stotine milijardi forinti u konzervativnu obrazovnu instituciju Matijas Korvinus Kolegijum (MCC). Njom predsjedava Orbanov provjereni kadar, pri čemu ona ima i sopstvenu izdavačku kuću.

Jer, MCC je 2023. godine stekao 98,5 odsto dionica Librija, koji je vodeći mađarski izdavač i lanac knjižara. Tako su Librijeve knjižare počele da pakuju u plastiku knjige u kojima bi bile pomenute istopolne veze – čime je sprovođen Fidesov zakon o “zaštiti djece”.

“Znatan dio književnih djela je efektivno zabranjen, a sve zbog političke kampanje”, ističe pisac Kristijan Njari, koji je i kreativni direktor drugog najvećeg lanca knjižara u državi.

Upravo njegov lanac u više navrata kažnjavan je zbog kršenja zakona protiv LGBTQ populacije, pa su bili prinuđeni da se bore za pravdu i pred međunarodnim sudovima.

“Ovdje svuda unaokolo na zidovima više Čehovljeve puške. Za sada niko nije ispalio metak iz njih. Ali, kada znamo da je puška na sceni, onda znamo da će neko prije ili kasnije iz nje zapucati”, dodao je on.

Portal Analitika