Abiznis

Perperzona

Ponuda, tražnja, čokolada...

Najavu poskupljenja goriva na domaćem tržištu, koja je bila prva značajnija vijest s početka ove sedmice, pratilo je saznanje da mogućnosti za njegovo trošenje gotovo da i neće biti, što je čak i one koji nemaju ni najmanje interesovanja za ekonomiju, a kamoli berzu, ipak navelo na razmišljanje.

Ponuda, tražnja, čokolada... Foto: Foto: Pixabay
Ana Nives Radović
Ana Nives RadovićAutorka
Portal AnalitikaIzvor

Nekoliko vrsta goriva juče je poskupilo. Cent-dva, ali ipak je riječ o rastu cijene. Nedugo zatim najavljeno je veliko praznično zaključavanje, uz zabrane kretanja u određenim terminima i strogo propisane uslove rada onih kojima je to dozvoljeno. Činjenica da se nigdje neće moći otići ukazuje na očekivanje drastičnog pada tražnje za ovim energentom u narednom periodu. Zar ne bi, kada tražnja opada, trebalo da opadaju cijene, pitaće se oni kojima se taman učinilo da su razumjeli pravilo koje je nastalo mnogo prije nego što su Lidijci, a ne Feničani za koje se izum novca najčešće vezuje, definisalči prve principe robno-novčane razmjene – pravilo koje će važiti i onda kada tehnologija omogući da plaćamo isključivo uz pomoć biometrijskih podataka.

Ništa se u svijetu trgovine nije promijenilo otkako ona postoji, samo je povećan broj faktora koji na nju utiču. Vijest da je davanje vakcine protiv koronavirusa počelo širom svijeta ohrabrilo je ulagače na naftnim tržištima i vratilo povjerenje u ovaj energent, čija cijena je u aprilu ove godine nakratko kliznula duboko u minus, jer je gomilanje zaliha bilo destimulativno. Čim su ulagači procijenili da bi vakcina mogla na brži način da okonča širenje pandemije koja je paralisala planetu, fjučers ugovori na trgovanje naftom postali su znatno atraktivniji, zbog čega je došlo i do rasta cijene „crnog zlata“.

Osnova za obračun maksimalnih maloprodajnih cijena naftnih derivata u Crnoj Gori su prosječna srednja cijena prema Platt kotacijama uz tržišne premije, odnos eura i američkog dolara, takse, porezi, akcize, marže i drugi troškovi. Nije riječ ni o kakvoj složenoj formuli, već o najjednostavnijem sabiranju i množenju koje za rezultat ima cijenu u eurima po jednom litru. Ono zbog čega formula djeluje apstraktno je što su vrijednosti sabiraka i činilaca u najvećoj mjeri izvan uticanja lokalnih subjekata, iako su predmet bavljenja onih koji na kraju donose konačnu odluku.

U normalnim uslovima ovaj dio godine uvijek karakteriše maksimalna potrošnja energenata, pa bi često prva korekcija cijena u novoj godini značila i prvo poskupljenje. Ove godine ne zbog potrošnje, već zbog mogućeg dodatnog uzleta cijena nafte u slučaju da proces vakcinisanja bude brži, postoji šansa da prvi ponedjeljak u januaru svakako ne donese vijest o pojeftinjenju, iako bi i ono moglo biti tek simbolično.

Bez obzira na cijenu, gorivo se svakako neće trošiti ni približno u onoj količini u kojoj je to u ovo doba godine inače bio slučaj. Sa druge strane, praznični dani će u mnogo većoj mjeri stimulisati potrošnju čokolade. Čak i u ovogodišnjoj, nikada slabijoj pretprazničnoj kupovini, pretopljeni i upakovani u novogodišnju ambalažu put do kupaca nalaze milioni tona ove poslastice, čiji osnovni sastojak kakao je takođe berzanska roba. Rastuća tražnja za kakaom širom svijeta podstiče neuravnoteženu trgovinu, s negativnim efektima na životnu sredinu i lokalno stanovništvo. Više od polovine stanovništva u zemljama u kojima se uzgaja ova biljka živi ispod granice siromaštva.

Bez obzira na cijenu, gorivo se svakako neće trošiti ni približno u onoj količini u kojoj je to u ovo doba godine inače bio slučaj. Sa druge strane, praznični dani će u mnogo većoj mjeri stimulisati potrošnju čokolade. Čak i u ovogodišnjoj, nikada slabijoj pretprazničnoj kupovini, pretopljeni i upakovani u novogodišnju ambalažu put do kupaca nalaze milioni tona ove poslastice, čiji osnovni sastojak kakao je takođe berzanska roba.

Užitak nakon što otvorite prefinjeni proizvod sa švajcarskim ili belgijskim predznakom stavlja vas na kraj jednog surovog lanca na čijem početku su pretežno djeca koja u nehumanim uslovima rade na plantažama kakaa. Zbog vrtoglavog rasta tražnje za ovom sirovinom koju stimuliše globalna industrija čokolade devastiraju se tropske šume kako bi se pronašlo mjesto za nove usjeve.

Krčenje šuma u toj mjeri stvara katastrofalne efekte na klimu i lokalnu faunu, u potpunosti dovodeći u pitanje opstanak već ugroženih životinjskih vrsta. Biodiverzitet na ovim područjima dodatno uništava upotreba pesticida koji se sve intenzivnije koriste kako bi prinosi bili što izdašniji.

Industrija opravdanje za ovo nalazi u činjenici da zapošljava milione ljudi, često skrivajući podatak da uzgajivačima od ukupne zarade pripada svega udio koji varira između pet i 10 odsto, sve to pod uslovom da osnovna sirovina ne poskupi. Ovdje cijenu direktno uslovljava nedostatak ponude, a iako bi prva pomisao mogla biti da je prouzrokovan lošim klimatskim uslovima, već više od šest godina jedan od ključnih razloga bila je ebola – teško virusno oboljenje sa veoma visokom stopom smrtnosti o kojoj je, konkretno, u Evropi bilo nedovoljno riječi, osim onda kada je uočena zabrinutost zbog velikog broja zaraženih u zapadnoj Africi, iako je broj importovanih slučajeva bio izuzetno mali. Ebola nikada nije prestala da se širi, a ove godine pojavljuju se nova žarišta.

Vratimo li se na početak priče postaje jasnije zašto se planovi i očekivanja sve teže ostvaruju – u njihovom stvaranju ne griješi se iz neznanja ili nepromišljenosti, već zbog toga što su brojni faktori u trenutku kada je njihovo djelovanje vidljivo potpuna nepoznanica. Zbog ebole je „samo“ došlo do privremenog prekida lanca snabdjevanja, zbog koronavirusa tek nastaju ili će nastati za sada nesagledive posljedice po globalnu privredu, no danas ne postoji ništa što bi nas moglo uvjeriti da sa neke vremenske distance pri pominjanju koronavirusa u nekom poređenju nećemo koristiti riječ „samo“.

Portal Analitika