Vojne parade su omiljene „priredbe“ diktatorskih režima. Posebno onih u raspadanju. One služe da pokažu „ko je ođe najači“. Nema što, posle one izmaglice praistorijskih dizel motora, i presmiješne akcije „Kobri“ nad jednim jedinim imaginarnim demonstrantom, uselio nam se strah u kosti. Region se trese u paničnom „strahu“!
Umjesto da beogradski režim plasira demonstraciju moći, sve u vezi ovog vašara je pošlo naopako. Srbija je tog dana izgledala kao verzija Pjongjanga sa Temua. Umjesto Denisa Rodmana pored Kim Džon Una, pored beogradskog Firera je kunjala druga „has been“ ikona mrskog Zapada - Stiven Sigal! Nekad davno „vaseljenski patrijarh“ B filmova, a danas sadirani vašarski međed istočnjačkih autokratija.
74Baš poput najvećeg velikosrpskog heroja Radovana Karadžića aka Dragana Dabića, koji je „herojstvo“ dokazivao krijući se u haljinama dok je liječio tegobe ruralnih teta, i Sigal je bivši imidž akcionog heroja, na isti način zakamuflirao pseudo „duhovnošću“.
O, kako je samo dobra bila ta parada otpada civilizacije! Kad neko ocvale bivše loto djevojke sa kraja prošlog vijeka, za koje generacija X nema pojma ko su, izvodi na državnu binu, ne može biti ništa drugo do ispunjavanje sopstvenih ranopubertetskih masturbaštarija. Bivši su se smjenivali tog dana, poput jednog bivšeg srpskog predsjednika aka Grobar, pa još jednog bivšeg predsjednika Mileta Dodika.
Ukratko, bila je to manekenska pista ikonografije propasti srpskog sveta. Na koncu, kliše nad klišeima je, ovdje očigledan, sindrom diktatorskog kompleksa niže vrijednosti. Jer, ko se pali na artiljerijska oruđa sa dignutim cijevima, ima očiglednu (mentalnu) erektivnu disfunkciju.
I da slika bude potpuna, za dekorativne potrebe među delegacijom služili su crnogorski vazali, baš kao „pioniri maleni“ koji čekaju znak da „otpevaju pesmicu“. Nema ljutnje kad ih istorija sjutra bude zapamtila onako kako zaslužuju.
Posljednji put kad se velikodržavna sprska politika raspadala u dekadenciji turbofolka, ratnih uniformi i glorofikaciji poraza, Crna Gora je vaskrsla. Ali ko će to uraditi od ove ekipe vlasti, kad su i od strane bivših u Srbiji odbačeni kao potrošeni, iskorišćeni i bivši?
