U ovim okolnostima, savjetuje on, ključno je da promijenimo naše navike i ponašanje.
“Prevencija je uvijek bila najbolji način za sprečavanje širenja bilo kakve vrste zaraze. Shvatajući veoma ozbiljno opasnost od korona virusa, nadležne institucije su veoma odgovorno i blagovremeno reagovale. Nekom je možda bilo čudno što su određene mjere donijete prije registrovanja zaraženih u našoj zemlji, ali opet napominjem značaj prevencije. Date preporuke treba ozbiljno shvatiti i poštovati. I zbog sebe i zbog drugih. Ako je država sistemski, na svim nivoima pristupila ovom problemu, i mi, radi svih nas, moramo promijeniti naše navike i ponašanje. To nije lako, ali je sasvim moguće”, ističe Šćekić.
On objašnjava da ljudi ne vole promjene, jer svaka od njih traži neko novo prilagođavanje.
“Što je više iznenadna, to j e veća potreba da se aktivnije bavimo i sobom i okolnostima i da to prihvatimo. Normalno je da to sa sobom nosi i određene probleme”, kaže Šćekić.
Takođe, on navodi da se naša situacija može sagledati, s jedne strane, od onih koji olako shvataju postojeću situaciju, do osoba sa visokim stepenom anksioznosti, isfrustriranosti, straha do napada panike.
S druge strane, on smatra da je značajnije odakle ljudi dolaze, koja je njihova početna priča prije karantina ili ostajanja kod kuće.
“Pitanje je da li su odvojeni od svojih najbližih, od voljene osobe, da li su sportisti ili im je prekinut neki bitan posao i sl. Velika je razlika i da li ste u karantinu odvojeni od kuće ili ste u svojoj kući. Oni koji su u svojim kućama su u ambijentu koji su oni osmislili, da im bude ugodno. Oni su sa svojim porodicama. Drugi su u karantinskim centrima, gdje su smješteni sa nepoznatim osobama. Pored razmišljanja o mogućoj bolesti, suočeni su i sa prilagođavanjem drugima, pravilima centra i dr. Tu su razlike u javljanju i intenzitetu strepnje, nemira, anksioznosti”, navodi Šćekić.
GLASINE POGORŠAVAJU SITUACIJU
On napominje i da je ovo vrijeme “pogodno” za širenje svakojakih glasina, što još više usložnjava ionako tešku situaciju, samim tim i naš psihički status.
“Stalno sjedeći kući, normalno je da smo ‘željni’ novih informacija, ponekad zbog objektivnog razmatranja, a ponekad zbog utješnosti ili senzacionalizma. Vjerujem da svi dobijaju ili razmjenjuju sijaset poruka. Liše duhovitih, treba biti veoma oprezan i ne vjerovati neprovjerenima. Da biste izbjegli glasine, najbolje je slušati ili čitati zvanične stavove”, ističe Šćekić.
Strah nije uvijek negativan
On kaže i da pretjerana razmišljanja dovode do neadekvatnih fiksacija, naročito ako je percepcija usmjerena u pogrešnom pravcu. Ipak, naglašava, strah nije uvijek nepoželjan.
“Strah nije uvijek negativan. Kod nekih se pod strahom stvaraju i dobre navike, kao što je sve više pridržavanje pravila i datih uputstava. Zbog situacije u okruženju i svega što smo saznali o korona virusu, normalno je osjećanje uznemirenosti, nelagodnosti i brige. Samo ne treba dozvoliti da to pređe u paniku. Svi znamo da tada nema ni racionalnog ponašanja niti dobrog rješenja. Treba biti oprezan i učiniti ono što zavisi od vas, u ovom slučaju slušati preporuke stručnjaka. Samim tim je umnogome smanjen rizik i opasnost koja prijeti”, rekao je Šćekić.
Prema njegovim riječima, vrijeme je za podršku jedni drugima, za empatiju koja se, smatra on, negdje zagubila, a u našoj je tradiciji.
“Naročito je potrebna podrška osobama koje su i ranije pokazivale veći stepen anksioznosti, sklonost ka depresivnim stanjima, ili nekom drugom psihičkom poremećaju”, predočio je Šćekić.
Sasvim je moguće, vjeruje on, da trenutna situacija bude i “okidač” za neke ličnosti koje do sada nijesu imale psiholoških problema.
“Neophodno je da se u slučaju pogoršanja jave izabranom doktoru ili specijalisti kod kojeg već idu i sl. Moramo shvatiti jedno svi smo u kriznoj situaciji i to moramo i prihvatiti. Koliko god grubo zvučalo, saznanje i prihvatanje je trenutno jedino rješenje. Kako dalje? Postavićemo jedini cilj, da se borimo i ličnom i građanskom odgovornošću da se virus ne proširi i da čekamo dan kad će i ovo proći. Moramo u svemu ovome biti i strpljivi. Strpljenje se uči. Važno je razmišljati o cilju”, ističe Šćekić.
Kako naglašava, u kriznoj situaciji porodica je ta koja nam olakšava prve korake.
“Razmislite o tome koliko ste vremena provodili sa najbližima. Ovo vrijeme treba iskoristiti za bavljenje porodicom. Zajedno je opet sve lakše. Tokom dana uvijek možete naći i prostora za sebe. Napisati ili nacrtati nešto što ste željeli da uradite, a ko zna zbog čega nijeste. Odgledati serije ili filmove koje nijeste stigli ili nijeste gledali, pročitati neku knjigu, strip. Nazvati prijatelje, rođake i sl. Najvažnije je da svaki dan planirate neku ‘obavezu’ Važno je osjetiti se ‘korisnim’, ma šta uradili. Ne treba ako ste stalno doma to gledati kao ‘izolaciju’. Na kraju krajeva, danas živimo u takvom vremenu da potpuna izolacija i ne postoji”, kazao je Šćekić.
Prema njegovim riječima, ovakve situacije, ponekad su i svojevrstan test “čuvanja društva od sebe i sebe od društva”
“Bez obzira koliko znaju biti bolne i teške, one utiču na promjenu naše percepcije određenih profesija (u ovom slučaju najviše medicinskih radnika), prosvjetara, odnosa prema prirodi i sl. Može se reći društva uopšte. Vidimo da ima neko ko brine o nama, zapitamo se šta mi možemo da uradimo. Pozitivna je humanist i podrška koju iskazuju naši sportisti, privrednici i drugi. Ne znam kako će se ovo odraziti na društvo u cjelini, ali znam da će nam trebati još više solidarnosti, jedinstva i uzajamne pomoći u danima koji dolaze”, dodaje Šćekić.
NIJE VRIJEME ZA VAĐENJE RASPRAVA IZ “BUNARA”
Boravak više osoba na malom prostoru, duže vremena, može uvijek izazvati određene tenzije. Mimoilaženja su prisutna i u “redovnom” životu, a kamoli u ovoj novonastaloj situaciji. To, kaže Šćekić, jednostavno treba shvatiti, jer je nemoguće zadovoljiti svačije potrebe.
“Toga nekako moramo biti svjesni i izbjegavati konflikte. Lakše je reći no uraditi, ali stvarno nije vrijeme za neke neraščišćene račune, ili vađenje starih rasprava ‘iz bunara’. Zajedničko planiranje ili aktivnosti treba da doprinesu zbližavanju koje nam je prijeko potrebno”, navodi Šćekić.
Naročito je potrebna podrška osobama koje su i ranije pokazivale veći stepen anksioznosti, sklonost ka depresivnim stanjima, ili nekom drugom psihičkom poremećaju.
Kada sa situacijom ne možemo sami da se nosimo, Šćekić savjetuje da se obratimo Ijekaru, ali napominje da je i podrška porodice i prijatelja značajna.
“U slučaju da se ne možete sami izboriti sa ovom krizom, obratite se primarnoj zdravstvenoj zaštiti, a otvaranjem telefonskih linija, kao u Nikšiću, ili možda preko skajpa biće dostupna i psihološka podrška. Normalno, tu je i porodica, tu su prijatelji, čija je podrška značajna, bez obzira što nijesu profesionalci”, poručuje Šćekić.
Najvažnije je da svaki dan planirate neku “obavezu”. Važno je osjetiti se “korisnim”, ma šta uradili. Ne treba ako ste stalno doma to gledati kao “izolaciju”.
Na kraju krajeva, danas živimo u takvom vremenu da potpuna izolacija i ne postoji.
