Jučerašnja reakcija majke djevojčice čiju je fotografiju u Skupštini Crne Gore bez razmišljanja zloupotrijebio poslanik vlasti, Marko Milačić, potvrđuje kako su se manipulacije djecom sada preselile i u zakonodavni dom. Pritom, fotografiju djevojčice iz plesne grupe Milačić je iskoristio braneći ministarku Vesnu Bratić, kao "dokaz" da jedna od direktorica škola u Podgorici nije radila kako treba.
Nije Milačić uspio da dobaci dovoljno daleko da bi shvatio kako je na bezuman način pokušao da diskredituje, isključivo, maloljetnu djevojčicu.
Svi ćute
Djevojčica je, kako je to pojasnila njena majka, u toj školi nastupila kao članica plesne grupe sa kojom je osvajala brojne nagrade.
“Kao roditelj, ogorčena sam što se moje dijete koristi u manipulatorske političke svrhe, zarad prikupljanja jeftinih poena. S obzirom da je pomenuti poslanik takođe roditelj, trebalo je za trenutak da razmisli o svojoj djeci prije nego je moje dijete, djevojčicu, osudio i na najgnusniji način pokušao da diskredituje”, saopštila je ona.
I to je bilo to. Jedina reakcija, zasad bez izvinjenja, ali i bez oglašavanja bilo koga ko bi samo godinu ranije danima, s pravom, dizao uzbunu i povodom benignijih pojava od te.
Nije mu prva manipulacija
Milačiću to nije bio prvi put da – eksploatišući pitanje djece, igrajući na kartu emocija – pokušava steći političke poene. Tokom proljeća prošle godine, on, ali i njegov saborac sa liste “Za budućnost Crne Gore” Nebojša Medojević, podijelili su fotografiju dječaka sa povredom na čelu, navodeći kako je riječ o malom Andriji iz Nikšića, kojeg je policija terorisala tokom protesta u tom gradu.
Milačić je, u suštini, uz komandu dijelite da svi vide, na brzinu osmislio nikšićku verziju scene iz "The Untouchables" - u mladoj majskoj noći, majka je, gurajući malog Andriju u kolicima, uzvikivala "Ne damo svetinje", prišla je policija i nemilosrdno joj otrgla kolica iz ruku. Šta se dalje dogodilo, dovoljno je rekla fotografija malog Andrije.
Ispostavilo se, međutim, da torture ustaške policije, kako je obznanio Medojević, nije bilo, a da je mali Andrija iz Nikšića, zapravo, Vigo iz Bostona. Fotografija je nastala u Masačusetsu čitavih osam godina prije nego što je mali Andrija iz Nikšića postao žrtva “policijske brutalnosti”.
Poželjan primjer Rade Višnjić
Javnost još dobro pamti slučaj učiteljice Rade Višnjić iz Bara, koja je u više navrata zloupotrebljavala učenike – od crtanja trobojki na času usred usijanja političkih tenzija povodom usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, do organizovanja djece da tokom novog talasa epidemije koronavirusa posjećuju hram, gdje su, između ostalog, klečala na podu.
Nijesu bili malobrojni oni koji su tada poručivali – ako su roditelji saglasni, ne vidim problem, a sama učiteljica ‘branila’ se tvrdnjama kako je - uputila poziv i djeci druge vjeroispovijesti.
Vrijeme je, međutim, pokazalo da je Višnjić, očekivano, ličnost koja fanatično slavi "heroja" Ratka Mladića, pišući poeme o njegovom junaštvu, a koja društvene mreže koristi ne bi li pratioce upoznavala sa "empirijskim" zaključcima o tome kako u Srebrenici genocida nije bilo. Uprkos svemu tome, Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta odlučilo je da Višnjić imenuje za vršiteljku dužnosti direktorice jedne barske osnovne škole.
No, u imenovanju Višnjić, ni Milačić niti njegovi politički saborci iz desnice nijesu vidjeli ništa sporno. Naprotiv – nju su grčevito branili.
