RTCG je odbila da bivšim kandidatima za generalnog direktora dostavi dokumentaciju konkursa povodom prošlogodišnjeg imenovanja Borisa Raonića. Potpisuje on lično, krijući zasad uspješno od javnosti kako je izabran. Pozivajući se apsurdno čak na Zakon o slobodnom pristupu informacijama i Agenciju za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama. Pretpostavljamo po sugestijama svojih pravnih savjetnika, kao i dosad, da zakoni nijesu ono što piše nego kako ko protumači.
Dodatno je obrazložio da je „ista (dokumentacija) objavljena na portalu RTCG". Što nije tačno, jer u Raonićevom rješenju nema linkova niti kakve druge potvrde tih navoda. Veli da treba čitati portal RTCG da bi se to našlo, upravo onaj koji mu lično služi. Nijedna kritika o njemu tamo nije objavljena. Glumeći nevještost odgovorio je kao da su zahtijevana uputstva ima li što od traženog na internetu, a ne papiri da posluže pravdi. Ako je objavljeno na sajtu u čemu je problem dostaviti i na zahtjev?
Sumnja se da bi nezakonitog direktora najviše boljelo eventualno javno oglašavanje Izvještaja komisije Savjeta RTCG vezanog za njegovu kandidaturu a da takav papir vjerovatno uopšte i ne postoji. Takođe je mistična nedostajuća, nepokazana, procjena advokata Zekovića i Đukanovića o (ne)mogućnosti trećeg imenovanja Borisa Raonića za generalnog.
Na kraju osim što eskivira zakone i državne agencije pokušavajući da prikaže papire kako su ga birali - Raonić sa kompanijom ne poštuje zasad ni sudski nalog da to uradi:
Na ročištu u kom jedan od kandidata traži pravdu, advokati RTCG nijesu juče dostavili dokumentaciju koju su „ostali dužni“. Kako vele „omaškom“. Čime je proces usporen. Pošto studentska „odloženo - položeno“ ovdje ne važi, sudije nijesu naivne, sve sluti na neku inovaciju u, utisak je, ismijavanju njihovog truda. Tada je Raonić dao ostavku da bi ga reizabrali. S ekipom inicirao novi konkurs prije presude. Za novi nije važila. Nesmetano je nastavio biti direktor prosto rugajući se sporosti sudstva.
