U prisustvu više hiljada antifašista sa bivših jugoslovenskih prostora na Igmanu je juče obilježena godišnjica velikog marša u kome je učestvovalo oko 700 boraca proslavljene Prve proleterske narodnooslobodilačke udarne brigade. Poruke sjećanja i poštovanja za hrabre proletere uputili su predstavnici boračkih i antifašističkih organizacija, među kojima je najbrojnija bila delegacija SUBNOR-a i antifašista Crne Gore.
Istorijska čitanka borbe jugoslovenskih naroda protiv okupatora i domaćih izdajnika na posebno svijetloj stranici zapisala je podvig proletera koji su spas od neprijateljskog obruča našli uz planinu Igman, po velikom snijegu i temperaturom minus 32 stepena od koje se ,,ledila krv u žilama, zamrzli zatvarači na puškama, promrzle noge,ruke...”.
- Nakon duge noći proleteri su stigli na Veliko polje, đe su bili sigurni, a promrzli su odvedeni u Foču u partizansku bolnicu - sjeća se Albin Pibernik, jedini živi učesnik marša, koji je tada imao tek deset godina.
Ostalo je zapamćeno da su Koča Popović, komandant Prve proleterske i komandanti bataljona Pero Ćetković, Radovan Vukanović, Miladin lvanović i drugi stalno bili među borcima -od čela do začelja kolone, sokolili i pomagali.
To je posebno istakao Dragan Mitov Đurović, generalni sekretar SUBNOR-a i antifašista Crne Gore u čijoj su delegaciji bili antifašisti Glavnog grada Podgorice, Cetinja, Bijelog Polja, Kotora...koji su položili vijenac i cvijeće na spomen obilježje hrabrim proleterima.
Sa skupa je poručeno da neće proći zli naumi onih koji nastoje i dalje da prekrajaju istoriju i izdajnike proglašavaju za pobjednike, te pokušavaju da uz pomoć drugih država mijenjaju balkanske granice, ostvarujući svoje davne ciljeve. Živih proletera i boraca skoro da nema, ali antifašisticki pokret je sve jači.
Na sastanku predstavnika svih boračkih i antifašistickih organizacija bivših jugoslovenskih republika usvojen je program zajedničkih aktivnosti na njegovanju tradicija NOB-a tokom ove godine.
ISKUŠENJE IGMANA
- Da bi izbjegla opkoljavanje na Romanijskom sektoru, Prva proleterska je 27. januara 1942. morala da savlada zaleđenu planinu Igman na temperaturi od minus 32 stepena. Na tom maršu niko nije smio zastati, jer stati je značilo – umrijeti – ocijenio je nedavno za Pobjedu potpredsjednik SUBNOR-a i antifašista Crne Gore Slobodan Simović.
U dubokom snijegu konji su padali, pa su proleteri morali na rukama nositi oruđa…
- Dio boraca je zahvatila halucinacija, obmana čula, pa su bukovom panju prilazili sa porcijom misleći da je kuhinja. Poslije 15 sati usiljenog marša, brigada je stigla u Foču, đe se mnogima odmah prišlo hirurškom odstranjivanju promrzlih djelova tijela da ne bi nastupio tetanus, odnosno smrt – kazao je Simović.
Operacioni sto su bile obične bukove daske, a kao hirurški instrumenti služili su kuhinjski nož i testera. Promrzao je jedan bataljon, ukupno 150 boraca. Prethodno su održani partijski sastanci.
-Hirurg dr Đuro Mešterović kazao je promrzlima da će sjeći sve do zdravog tkiva i da će bolovi biti izuzetno teški, ali da vjeruje u snagu proletera. Nikakve narkoze nije bilo, a odstranio je više od 200 prstiju i stopala. Javio se i najmlađi proleter (14 godina) Jovica iz Kragujevačkog bataljona. Rekao je: ,,Nisam ni ja kukavica, javljam se za operaciju“. Njegov mladi organizam nije izdržao – rekao je Simović
Za Igmanski marš Koča Popović je kazao da je on ,,svojevrsna pobjeda”, a Radovan Vukanović da je ,,Savindanjska noć bila teža od najtežih borbi protiv neprijatelja“.
