Dok je za Mišurovićevu primjena različitih metoda „kriva“ za nepodudaranje rezultata, za Andrića su te razlike ipak „teško objašnjive“. „CETI je uzorke zemljišta pripremao na tri načina, upravo da bi se vidjele razlike u predstavljanju rezultata, a kao relevantne rezultate predstavio je one rađene po metodi za sadržaj metala dostupan životnoj sredini, jer on ukazuje na stepen zagađivanja životne sredine, a ne po metodi za ukupan petrološki sadržaj koji je koristila laboratorija iz ’Vinče’, što daje veće vrijednosti jer se odnosi na sedimentološki i petrološki sastav zemljišta, a ne na površinsko zagađenje zbog uticaja uništavanja naoružanja“, kazala je Mišurovićeva i naglasila da jedino Crna Gora ima normu za kvalitet zemljišta, koja je preuzeta još 1997. godine iz preporuka za uzgoj zdrave hrane, dok to nema nijedna zemlja EU, kao ni zemlje iz našeg okruženja.
Značajne razlike u istraživanjima: Andrić objašnjava da cilj ispitivanja nije bio ispravnost zemljišta, već utvrđivanje povećanog prisustva polutanata, te da je zato prisustvo teških metala u ekosistemima planine Latično i Golije važna činjenica, bez obzira na to da li njihov sadržaj zadovoljava norme. „Poredeći rezultate analize sadržaja teških metala u zemljištu, uočavamo da se rezultati dviju laboratorija značajno razlikuju za nikal, hrom, cink i živu u skoro svim uzorcima. To je teško objasniti, jer se radi o značajnim razlikama koje se kreću i do 100 procenata pa i više. Takođe, u nekim slučajevima te vrijednosti prelaze propisane norme, ali se postojeći pravilnik odnosi na drugu dubinu profila, tako da o tome treba voditi računa. Naša laboratorija nije radila analize dostupnosti teških metala jer to nije bio predmet ovog ispitivanja i smatramo da ti rezultati nijesu mjerodavni za davanje mišljenja o uticaju na životnu sredinu. Istina je da metoda ispitivanja koju smo koristili daje ukupni sadržaj metala u uzorcima koja, možda, može dati veće vrijednosti, ali smatramo da je detekcija prisustva teških metala u tim ekosistemima značajna, bez obzira na njihov ukupan ili dostupan sadržaj”, objasnio je Andrić. On je istakao da ispitivanja nijesu pokazala značajnije razlike u sadržaju teških metala po dubinskim profilima zemljišta, kako bi se očekivalo u slučaju značajnijeg površinskog zagađenja, ali da je jedan od razloga možda i taj što se, s obzirom na dinamiku uništavanja, količinu uništenih sredstava i meteorološke i geografske karakteristike prostora proces teško može smatrati intenzivnim.
„Analizom rezultata CETI-ja koji su prezentovani u avgustu 2010. godine i odnose se na dvije lokacije koje su uzorkovane i tada i u ovoj kampanji (Helidrom i mjesto opaljenja) vrlo je značajno i zabrinjavajuće to što su rezultati za teške metale, poput olova, različiti skoro 40 puta, iako su analize urađene po istoj metodi. Za neke ostale elemente, kao što su arsen, bakar, živa, kobalt i kadmijum, takođe je uočeno, više-manje, značajno povećanje koje se kreće od nekoliko desetina procenata pa do skoro šest puta, koliko je povećan sadržaj arsena. Rigidno tumačenje ovakvih rezultata može dati zaključak da postupci uništavanja eksplozivnih sredstava povećavaju prisustvo većine teških metala u ekosistemu. Ponavljam da prije početka aktivnosti uništavanja nije urađena analiza početnog stanja životne sredine, što sada otvara prostor za različita tumačenja i komentare”, smatra Andrić.
Faktor TE Gacko: Međutim, Mišurovićeva smatra da su povećane koncentracije ukupnog sadržaja teških metala posljedica „prirodnog sastava zemljišta ili su rezultat dugotrajnog prethodnog zagađivanja lokacija iz drugih izvora zagađenja, kao što su TE “Gacko”, Željezara Nikšić ili pak prekogranični transport, jer se, kako ona tvrdi, veće vrijednosti teških metala „na većini lokacija nalaze u uzorcima sa dubine od 10 do 30 cm, a ne u površinskim uzorcima, kako bi se očekivalo zbog uticaja uništavanja naoružanja“. Kao dokaz za to ona ističe da se na lokaciji najbližoj TE “Gacko” nalaze i najveće koncentracije nikla, kobalta, arsena, hroma, bakra i bora u površinskom sloju zemljišta, a ne na lokaciji udaljenoj 165 metara od mjesta uništavanja naoružanja.
Ona, takođe, ističe da rezultati analize uzoraka zemljišta sa lokacije Višnjića do, koja je s obzirom na udaljenost od mjesta pucanja, oko pet kilometara, uzeta za kontrolnu tačku, pokazuju „praktično iste, čak i nešto više rezultate kao i kod ostalih uzetih uzoraka“. I Andrić se slaže da se, što se tiče zagađenja na lokaciji koja je najbliža TE “Gacko”, ne smije zanemariti eventualni uticaj emisije polutanata iz termoelektrane kao i nekoliko puta intenzivniji saobraćaj motornih vozila. Što se tiče zagađenja u Višnjića dolu ono, smatra on, „može poticati od nekih industrijskih postrojenja iz bliže i dalje okoline“. Oboje se slažu još i u tome da je analiza sadržaja teških metala u vegetaciji pokazala najveću razliku rezultata koja se može pripisati različitim metodama koje su primijenjene i u metodologiji rada s biljnim materijalom, kao i da se analize površinskih voda nešto bolje podudaraju, iako nijesu analizirani svi isti parametri.
„Činjenica je da laboratorije nijesu koristile iste metode ispitivanja, uzorci zemljišta, sedimenta i vegetacije su po svojoj prirodi nehomogeni i svaki postupak poduzorkovanja koji je neophodan prilikom analize otvara prostor za disperziju rezultata ispitivanja. Odstupanje rezultata ispitivanja je karakteristično i za rad unutar same laboratorije jer su predstavljeni rezultati ispitivanja naše laboratorije srednja vrijednost nekoliko proba (najmanje dvije) istog uzorka koje su, iako rađene pod generalno istim uslovima, opet davale donekle različite rezultate“, kazao je Andrić.
