Kako je samo lako kad ima dobrih namjera. Pred istim Titom, osam godina ranije u neočekivanoj posjeti Beogradu nakon Staljinove smrti, Hruščov je stajao praktično – ponizno. I pružio ruku, uz jedno ,,izvinite“. Rane Rezolucije Informbiroa bile su još svježe; pred sopstvenim golootočkim grijesima jugoslovenska javnost nije tada još ni htjela, ni smjela svjedočiti. Tako je Pobjeda 1955. o posjeti Hruščova izvještavala hladno, taksativno i šturo. Diplomatija na najvišem nivou bila je i vruć krompir za bilo koju redakciju.
Pred Njegoševom skulpturom
A koliko je samo dobrog učinjeno na građenju povjerenja, do tog avgusta 1963. Sovjetski lider, u sred i u jeku Hladnog rata, u maloj Crnoj Gori - zvuči danas skoro kao naučna fantastika. Crna Gora danas je jedna od samo pet evropskih zemalja koje nikad nije posjetio američki predsjednik. I Hruščov je, uz kraljicu Elizabetu II koja ipak nema realnu vlast u Velikoj Britaniji i dominionima, najveći lider koji je boravio u našoj zemlji.
U tom kratkom periodu sovjetske otvorenosti Hruščovu je bilo veoma važno da posjeta odiše šarmom prisnosti i neposrednosti. Otuda onaj skok velikog svjetskog lidera, u kolo... Nešto što, po današnjim bezbjednosnim standardima, ne bi bilo ni zamislivo.
Izvještaj Pobjede te 1963. je širok, ali po mnogo čemu oprezan i protokolaran. Nakon detalja dočeka na aerodromu u Titogradu, koji je predvodio Đoko Pajković, slijedi dugo nabrajanje crnogorskih funkcionera koji su tu pružili ruku Titu i Hruščovu... Cijela jedna strana! Srećom, imamo onaj neusiljeni italijanski izvještaj iz ,,La Stampe“, koja je poslala novinara da prati nešto što je bilo apsolutno svjetska vijest.
I bilo je tu mnogo lagane neposrednosti – ali i diplomatije. Pred Meštrovićevom je skulpturom Njegoša (ista ona koja je danas u Mauzoleju na Lovćenu), Hruščov je citirao crnogorskog pjesnika iz ,,Ode Moskvi“. Detalj kada Crnogorci odbijaju Napoleonov pohod riječima da ,,ako propane Rusija, propašće cijeli slovenski svijet“. I sovjetski lider je želio da ga tu, u bezbjednosti diplomatske posjete, tada dobro čuju u Jugoslaviji.
Portret kralja Nikole
Nije mu Tito ostao dužan, šmekerski – i mediteranski. Italijanski novinar pominje da su predsjednici posjetili muzej na Cetinju; ponosno dodaje ,,da je u tom domu rođena italijanska kraljica Jelena“... I onda detalj koji nije mogao u jugoslovenske medije, a za koji se novinar La Stampe kune da je istinit. Pred portretom kralja Nikole Tito se nasmijao, pokazao prstom na gizdavi lik u nošnji... I dodao, onako za sebe i uz osmijeh: ,,Znate, ovaj je tukao svoje ministre“. A Hruščov, lider Varšavskog pakta i Sovjetskog Saveza? Samo zaćutao.
U Kotoru su obojica lidera ispraćeni na jahtu. U Titogradu ih je, od aerodroma do Vile Gorica, na špaliru ispratilo nekoliko desetina hiljada ljudi; tu je i lijep detalj italijanskog izvještača o ,,lijepom novom bijelom gradu, velikom hotelu koji dominira u centru i ratnim ranama koje su još vidljive u Staroj Varoši“...
Gospodin i gospođa Hruščov su kao poklone dobili skupocjene crnogorske nošnje za njih krojene; faksimile originala ,,Gorskog vijenca“ i ,,Ode Moskvi“. Onaj oro, ples ispred Hotela ,,Grand“, ostao je sačuvan i na video snimku... E da, dva puta je potom Jugoslaviju posjetio i naredni sovjetski lider, Leonid Brežnjev. Ni govora o osmijesima i bliskosti...
