Afera „S. Č.“ nekoliko godina potresala je crnogorsku javnost, a konačan sudski epilog je da je moldavska državljanka lagala. Osuđena je 2014. na godinu zatvora, ali pošto je odvedena iz Crne Gore u januaru 2003, nepuna dva mjeseca pošto je ispričala priču, presuda nikada neće biti sprovedena.
Piperović koji se posvetio advokaturi, već drugu deceniju vodi bitku kako bi „istjerao pravdu“, ali nema podršku institucija.
U dopisu Vukšiću, u koji je Pobjeda imala uvid, on podsjeća da je i ranije tražio isti dokument, ali je odbijen.
"Ne znam koliko Vam je poznato (ne sumnjam da ste čuli za aferu „Moldavka“), da je u njenom jeku izašlo saznanje koje je potvrđeno izjavama Andrije Jovićevića, tada ministra MUP-a i Filipa Vujanovića, mislim da je bio predsjednik Republike, da je sve krenulo od informacije ANB-a, koja je proslijeđena ovoj dvojici. Ponukan time, a u pripremi knjiga, tražio sam, shodno Zakonu o slobodnom pristupu informacijama, da mi se ta informacija dostavi", napisao je Piperović.
Objašnjava da mu je tada odgovoreno pitanjima da li želi neposredan uvid ili da mu se pošalje informacija.
"Odgovorio sam da želim da dobijem informaciju. Nakon toga, dobio sam dopis, koji je u ime direktora Dejana Peruničića potpisalo meni nepoznato lice, da se zahtjev odbacuje, jer, pazite, nijesam naveo (SIC!) način (SIC!) na koji želim da se upoznam sa njom. Iako mi je ličilo na šalu, nijesam zamjerao nikome ništa. Računao sam da tajna policija ima pravo i na te trikove. Ponovo sam se obratio i dobio odgovor: ANB ne posjeduje tu informaciju", napisao je on.
Prvo što je, piše Piperović dalje, pomislio je „da ambasada Velike Britanije stopira sve, jer je ambasador Čarls Kraford bio duboko involviran u sve“.
"Sada me samo jedno interesuje i to je razlog mog obraćanja. Da li postoji još ta informacija u ANB-u ili je emigrirala? Ako je tu, molim Vas, zbog treće knjige koju pišem u vezi te afere, da mi je dostavite. Inače, u dvijema knjigama objavio sam sve iz sudskih spisa. Pa i više od toga. Autori te informacije, personalno me ne zanimaju – njihova imena možete zamračiti. Ja znam koga dužim za Moldavku – zaključio je Piperović, uz konstataciju: „Naravno – Interpolu u Podgorici neću pisati, jer godinama ne znam što je urađeno po crvenoj potjernici izdatoj za Moldavkom S. Č.“.
Moldavska državljanka iz Crne Gore odvedena je na nepoznatu lokaciju, u organizaciji nekoliko ambasada i Međunarodne organizacije za migracije (IOM), nepuna dva mjeseca pošto je pred pravosuđem pokrenut postupak, a ona, mimo okrivljenih, pred sudom označila tadašnjeg predsjednika Mila Đukanovića i još nekoliko funkcionera i javnih ličnosti za užasne orgije.
Postupak je nekoliko mjeseci kasnije zvanično obustavljen u nedostatku dokaza.
Afera „S. Č.“ bila je isplanirana detaljno, ali crnogorsko pravosuđe nikada nije pokazalo interesovanje da utvrdi sve činjenice.
Moldavska državljanka, prije nego je slučaj formalno procesuiran, skrivana je u skloništu za žrtve seksualnog nasilja NVO„Sigurna ženska kuća“ Ljiljane Raičević. Tamo je boravila od oktobra 2002. do januara 2003. kada je odvedena iz Crne Gore.
Policijski inspektori u tom skloništu su je danima saslušavali. Davanju iskaza prisustvovala je i Raičević, kako bi joj pomagla da se prisjeti detalja. Onda je u novembru krenula akcija hapšenja.
Bez obzira na to što se za svega nekoliko mjeseci ispostavilo da je sve bilo konstrukcija kako bi se u ovu ogavnu priču uvukao Đukanović, vjerovatno da bi bio spriječen da krene sa projektom obnove crnogorske nezavisnosti, niko nije tražio saslušanje tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Andrije Jovićevića, kako bi se utvrdila njegova uloga.
Niko nije reagovao ni kada je Vladina Komisija, osnovana 2004. godine kako bi istražila djelovanje institucija u ovom slučaju, zaključila, pored ostalog, da je Jovićević, sa najbližim saradnicima, davao podstrek za vođjenje ove afere, sa motivom koji najviše liči na karijerizam i političke ambicije.
Iz Đukanovićevog kabineta 2014, nakon presude izrečene Čabotarenko, saopštili su jednim lokalnim novinama da je afera konstruisana „u dobro poznatim kontraobavještajnim krugovima“ i da je bila uperena protiv „tadašnjeg predsjednika Crne Gore, države i njene nezavisnosti“.
Afera „S. Č.“ pala je u zaborav odavno i jedino na nju, s vremena na vrijeme, podsjeti Zoran Piperović, koji i dalje vodi borbu sa institucijama u potrazi za istinom. Razmljivo, jer su on i još trojica osumnjčenih, kao i njihove porodice, pretrpjeli nemjerljivu štetu, a, makar minimalne satisfakcije do danas nema.
