Mučna je država u kojoj neko zna šta treba da se radi, ali ne zna zašto.
07.08.
14:30h
Probudila me zubobolja.
Brzo sam, polusanjiv, izašao na terasu u namjeri da promjenom ambijenta depersonalizujem bol, tako što ću sebe natjerati mislima da se on dešava nekom drugom.
Često mi to polazi za rukom, ili mozgom, ako se može i na taj način objasniti.
More, utopljeno u čujnu tišinu, bez vjetra, izgledalo je pospano, jedan sivo bijeli, a tanan oblak, nepomičan, sakrivao je dobar dio neba.
Dan je virio na sve strane.
San me oborio i mom sjećanju promaklo je vraćanje u krevet.
Relaksiran, upravo čitam da jedna Komisija, formirana zbog Slobodne zone u luci Bar i brojanja nečega, nikako da počne sa radom.
Koprivici se ne žuri, kao što mu se žurilo sa slanjem poreske inspekcije u Bemax, koja će retroaktivno da primjeni novi zakon, jer stari, koji je pisao Tigar, iskoristivši ga potom, ne valja boba.
P.S. Mučna je država u kojoj neko zna šta treba da se radi, ali ne zna zašto.
