Dakle, logično je za očekivati da će tako biti i sa Crnom Gorom i Srbijom, kao i ostalim kandidatkinjama sa Zapadnog Balkana – kaže u intervjuu Pobjedi izvjestilac Evropskog parlamenta za Crnu Goru Tonino Picula. Ističe da će se, po novoj metodologiji pregovaranja, zemlje ocjenjivati pojedinačno zavisno od njihove sposobnosti ispunjavanja pregovaračkih ciljeva.
Kako se Crna Gora bori protiv pandemije korona virusa i da li su preduzete ekonomske mjere dovoljne da se održi stabilnost ekonomskog sistema?
Relativno povoljne prilike u Crnoj Gori u ovoj teškoj situaciji globalne pandemije posljedica su dviju okolnosti. S jedne strane, prvi slučaj zaraze u Crnoj Gori zabilježen je relativno kasno u odnosu na druge zemlje, a s druge, Crna Gora je odmah krenula s primjenom strožih mjera predostrožnosti i sprečavanja zaraze, što je rezultiralo još uvijek dobrim brojkama.
Nastavno na to, koliko mi je poznato, uskoro u Crnoj Gori kreće i popuštanje mjera i nadam se da će s njima ići polako i oprezno, ponovno uzimajući u obzir iskustva drugih zemalja.
Vrijednost makroekonomskog paketa nazvanog Team Europe iznosi tri milijarde eura, od kojeg je Crnoj Gori namijenjeno 60 milijuna eura, a tome treba pridodati raniju izravnu pomoć za nabavu medicinske opreme vrijednu tri milijuna eura, te neiskorištena sredstva iz IPA II programa pretpristupne pomoći u iznosu 50 milijuna eura, namijenjenih društveno ekonomskom oporavku Crne Gore.
Predviđena su i daljnja sredstva od 8,4 milijuna eura za pomoć zdravstvenom sustavu Crne Gore od 2021, kao i pristup Fondu solidarnosti EU.
EU je pokazala i u ovim teškim vremenima dokazala solidarnost sa Crnom Gorom. Evropska unija donira tri miliona za hitnu pomoć za zdravstvo plus 50 miliona za dugoročni program u skladu sa potrebama, a najviše za zdravstvo, ekonomiju i preduzetnike. Mislite li da je pomoć mogla i za nas i za ostale zemlje doći ranije?
To pitanje otvara jednu od najaktualnijih europskih tema koju je pandemija korona virusa izbacila na površinu. Smatram da je pandemija pokazala kako cijeli niz europskih mehanizama presporo reagira u inicijalnim fazama kriza. Pokazalo se da su ti mehanizmi nedjelotvorni, birokratizirani i nacionalnim vladama daju mogućnost da se ponašaju, uvjetno rečeno, neeuropski. Na samom početku krize, nažalost, solidarnost je zakazala i tek kad su svi shvatili goleme razmjere pošasti, došlo je do adekvatnijeg postupanja. Mjere pomoći najpogođenijim zemljama, kao što je Italija, postupno se nadograđuju i vrlo vjerojatno će biti dovoljne. Međutim, smatram da ubuduće moramo učiniti daleko više. Zbog čega se s jednim brojem kolega u EP zalažem za uspostavu novih garantnih financijskih mehanizama kojima bismo zajedno prebrodili krizu. Jer ova kriza ne smije za posljedicu imati to što će neke članice opet morati radikalno rezati socijalne transfere pa onda radi oporavka čekati konjunkturu u najsnažnijim članicama poput Njemačke.
Dakle, EU je uhvatila korak, ali mjere moraju biti strukturirane dalekosežno kako bi ravnomjerno jačale europski projekt u 21. stoljeću, umjesto da povećavaju razlike između bogatijih i siromašnijih članica. Mislim da to shvaćaju i vodeći ljudi Komisije i većina zastupnika u EP-u. Ostaje nam da vidimo kako će i hoće li biti nadvladani partikularizmi u Europskom vijeću.
Kakva EU nas sve čeka nakon pandemije, jesmo li dokazali evropsko zajedništvo u ovim teškim vremenima?
Kao izvjestitelja Europskog parlamenta za Crnu Goru, iskreno me obradovala vijest da je Crna Gora na početku izbijanja pandemije u Europi, u skladu sa svojim mogućnostima, solidarno ponudila pomoć članicama EU koje su se u tom trenutku našle u nevolji. To je bio snažan izraz solidarnosti koji se ne treba zaboraviti.
Puno toga upućuje kako ćemo nakon pandemije značajno promijeniti naše živote i navike. Međutim, jedno je već danas prepoznati kako je pandemija promijenila naš način života, ali nije lako odgovoriti koliko će biti još promjena, kakve će biti i hoće li biti trajne.
Neki tvrde da pandemija neće dramatično promijeniti postojeći svjetski poredak nego će ubrzati već prisutne trendove. Zbog činjenice da EU nije zajednička država poput npr. SAD-a, već je riječ o zajednici suverenih država, ona ima ugrađen nedostatak da ne može reagirati na krize brzo kao savezna država. S druge strane, to joj omogućava donošenje uravnoteženih odluka koje u obzir u redovnim situacijama uzimaju interese svih članica, većih i malih. Vjerujem kako nam treba nadogradnja postojećih europskih kriznih mehanizama, ali i nadogradnja dogovora o EU koji bi nam omogućio da s više solidarnosti raspoređujemo terete krize i koristi ekonomskog rasta. Takva EU osigurala bi sebi daleko veću političku moć i stabilnost, a stabilnost i nezavisnost institucija u pravilu generiraju blagostanje i rast za sve.
Region je i bez korone imao brojnih problema. Ali, sada se najbolje vidi da i dalje ovaj dio Evrope nema čvrste smjernice kuda da ide. Srpski predsjednik je pandemiju korone iskoristio da dokaže da su mu Kina i Rusija glavni partneri. Može li ovakvo vođstvo Srbije ponovo zamagliti evropsku perspektivu Zapadnog Balkana?
Postavimo taj problem ovako; Hrvatska je za sada zadnja zemlja koja je ušla u EU. Pored svih komplikacija na svojem europskom putu, primljena je u članstvo sama, izvan nekog pregovaračkog paketa. To se dogodilo još jednom ranije u slučaju Grčke. Ti primjeri pokazuju da Brisel zemlje kandidatkinje može procjenjivati i primati u članstvo na temelju njihovih vlastitih zasluga. Dakle, logično je za očekivati da će tako biti i s Crnom Gorom i Srbijom, kao i ostalim kandidatkinjama sa Zapadnog Balkana. Po novoj metodologiji pregovaranja, zemlje će se ocjenjivati pojedinačno ovisno o njihovoj sposobnosti ispunjavanja pregovaračkih ciljeva.
Činjenica jest da predsjednik Vučić pokušava održavati dojam uspješnog ekvilibriranja između Brisela, Moskve i Pekinga. No Srbija je na samom otvaranju pregovora o članstvu u EU prihvatila da će vremenom morati u potpunosti uskladiti svoju vanjsku politiku u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike EU. Taj proces se redovno prati kroz izvješća o napretku. Ako se udaljavanje nastavi teško mogu zamisliti uspješno zaključenje pregovora o članstvu ili kompletiranje ratifikacijskih postupaka u parlamentima svih država članica EU.
