Na kraju trećeg dana 19. Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga i obrazovanja upriličena je zanimljiva diskusija između hrvatskog TV novinara, Kristijana Petrovića poznatog i kao Mračni pripovjedač i člana The Books of Knjige, Zorana Zonja Markovića o folkloru vampira Istočne i Srednje Evrope.
Petrović je na početku razjasnio dilemu o porijeklu riječi “vampir”.
“Vampir svakako jeste slovenska riječ samo što etimolozi koji se bave korijenima i istorijom riječi nisu sigurni da li dolazi od staroslovenskog glagola vempti, što znači luđački halapljivo piti i proždirati, a ima i jedna druga škola koja govori da vampir dolazi od grče riječi apiros, što znači nezapaljiv i što bi u prenesenom značenju bilo onaj koji je neuništiv, a vampiri to definitivno jesu,” naveo je Petrović.
Napominje da se vampiri ipak nisu od početka tako zvali, te je skrenuo pažnju na istoriju pogrebnih običaja.
“Neki antropolozi kažu da je naša civilizacija nastala kada smo pokopali našeg prvog pokojnika. Istorija pogrebnih običaja je usko vezana uz istoriju vampira jer bez obzira o kojoj civilizaciji govorili, bez obzira u kojem vremenskom periodu bili, pogrebni običaji su tokom vremena bili sve slojevitiji i složeniji i nipošto ih se nije smjelo prekršiti jer za nuspojavu imaš povratak tvog pokojnika. Mesopotamci su već počeli nadograđivati svoje pogrebne običaje kako bi spriječili bilo kakvu mogućnost da se pokojnik naljuti i da se iz zagrobnog života vrati u ovaj plan egzistencije. Kada bi neko umro u Mesopotamiji prvi muški nasljednik je trebao svaki dan polivati malo vode na grob pokojnika uz malo hrane, jer sve ono što se dešava u ovom planu egzistencije događa se i u zagroblju. Ukoliko se ta žrtva nije prinijela, dobili biste nešto što je jedna od prvih priča ukletosti. Dobili biste nešto što se zove Utuku, a onda bi taj Utuku, ako ga ne bi smirili i krenuli sa onim zbog čega je on ovdje, postao Edimu koji ima sklonosti ka opsjedanju, a ako vas opsjedne praktično ste gotovi. Postoji još gora varijanta – sistemsko negiranje pogrebnih običaja kada dobijete entitet Lemnutu ili Lemnut. To je nešto što je nevidljivo u vašoj blizini, ali ćete iz dana u dan kopniti. Pojavom Lemnutua vi imate pet do sedam dana života,” objasnio je Petrović.
Za stvarni strah od vampira kaže da proizilazi iz nepoznavanja patologije i toga šta se zaista dešava sa našim tijelom kada umremo.
“Kisiljevo i Medveđa su bile ključne lokacije za vampirsku epidemiju koja je došla čak do Habsburgovaca koliko se ta priča proširila. Petar Blagojević je 1725. pokrenuo lavinu interesovanja bečkih intelektualaca koji su u jednom trenutku počeli razmišljati o mogućnosti postojanja nečega, jer su Srbi u nekoliko navrata i nakon 1725. iskapali svoje mrtve vjerujući da odvlače žive u zagrobni svijet. Otac Marije Terezije koja je bila čelna žena Habsburške monarhije je odlučio pokrenuti vampirski odred kako bi ljudi iz bečkog dvora došli u Kisiljevo, Medveđu, Požarevac, Zarožje i ostala mjesta širom Srbije da bi vidjeli zbog čega Srbi iskapaju njihove pokojnike. Došao je i lični doktor Marije Terezije Gerard van Swieten koji je vrlo vjerovatno poslužio za lik Abrahama Van Helsinga,” naveo je Petrović.
Petrović je ovom prilikom naglasio da imamo potrebu za pričama o vampirima.
“Služe nam za prikrivanje, seksualnost, tabu. Oni su zapravo nama potrebniji nego mi njima. U 99 posto slučajeva sve je to jedna zanimljiva i povezana istorija praznovjerja, neznanja i potrebe koja vampire čini najčešćim folklornim bićem mraka kojeg se nećemo tako brzo riješiti. Vampiri postoje u našim umovima i imaginaciji. Mi njih tjeramo da i dalje postoje, prilagođavamo ih našim potrebama, našem vremenu, našim htijenjima,našim strahovima i žudnjama. Dok god je nas, biće i vampira, jer vampiri smo mi sami,” poručio je Mračni pripovjedač.
