Čović je danas izjavio za TV Prva da je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović navodno davao oružje i gorivo srpskoj vojsci u Srebrenici i da je bivšeg generala Vojske Repubke Srpske i haškog optuženika Ratka Mladića krio u Crnoj Gori.
“Nije sa baš potrudio da smisli nešto novo, već reciklira ofucane laži Momčila Mandića, koje je prije 3 godine lansirao, kao osvetu jer je zbog krivičnih djela za koje je bio optužen deportovan iz Crne Gore, u kojoj se skrivao, u Bosnu i Hercegovinu. Jasno je da Čović, sa imidžom osobe koja je služila svima i svakoga na kraju izdao, ipak mora malo više da se potrudi da bi u datim okolnostima zavrijedio neku ozbiljniju političku funkciju. Ako uzmemo u obzir da je upravo njegovo ime spominjano od strane svjedoka saradnika i uhapšenih članova zemunskog klana u kontekstu naručioca atentata na premijera Đinđića, u čijoj vladi je bio potpredsjednik, da su i advokati koji su zastupali majku ubijenog srpskog premijera potvrdili da se radi o Čoviću, razumljiivo je zašto se sa podozrenjem na njega gleda i u Srbiji, i zašto i pored velikih napora i truda i dalje sjedi samo na direktorskom mjestu jednog sportskog kluba, uprkos svojim velikim ambicijama”, smatra Pešić.
Pešić dalje ističe da, ako se svemu tome doda i činjenica da je Čovića kao bivšeg šefa Koordinacionog tijela za Kosovo, u okviru istrage o mahinacijama sa izgradnjom državnih stanova prije 6 godina saslušavalo Specijalno tužilaštvo a tabloidi bliski vlasti najavljivali hapšenje, jasno je ovakvim izjavama o Crnoj Gori, on prvo mora da se oduži onima koji su ga zatvora spasili a tek onda preporuči.
“Uostalom o moralnim kvalitetima ovog političara, možda najbolje govori činjenica da se učestalim napadima na Crnu Goru, i učešćem u prljavim kampanjama, pokušava dodvoriti i preporučiti onima koji su ga pogrdno nazivali “mafijaškom pudlicom”, i u skladu sa tim nadimkom tretirali”, zaključuje Pešić.
