U nedavnom intervjuu crnogorskom Javnom servisu rekli ste da je nova vlast iz temelja zaljuljala vojsku, policiju, prosvjetu, kulturu, pravosuđe… sve elemente koji omogućavaju da jedan sistem funkcioniše. Koliko dugo mogu izdržati temelji građanske Crne Gore ukoliko se pritisak kojem je izložena nastavi?
PEROVIĆ:I do sada su građanski, sekularni i proevropski temelji Crne Gore bili vrlo fragilni. Polagani su ti temelji od referenduma sporo i nedosljedno, ponajviše samo deklarativno. Nije bilo dovoljno oglašavati namjeru da se grade građansko društvo, pravna država, sekularni društveni odnos, građanska kultura etc. Bio je potreban uporni i osmišljeni rad da se društvo pripremi da primi te forme organizaciježivota.
Postreferendumska vladajuća nomenklatura za taj veliki i nužni zadatak nije imala znanja, ni interesa, ni volje niti joj je trebala “tuđa pamet.” Ona se zadovoljavala “otvaranjem poglavlja” i prividom vestemizacije Cme Gore. Uljuljkivala se u iluziji da će je”evroatlantske integracije” same po sebi odbraniti od domaćeg i uvoznog klerofašizma. Bez pravog građanskog, sekularnog i proe vropskog štita protiv “zla domaćega” i uvoznoga-koga joj niko sa strane nije mogao posuditi, nego ga je sama morala graditi nomenklatura je sebe osudila na izborni poraz. S druge strane, cjelinu političke, pravne, kulturne i duhovne sfere društva ostavila je bez zaštite pred udarima nove taj kunsko-popovske vlade i falangističkog parlamenta.
Kako je to stanje iskoristila nova vlast?
PEROVIĆ:Novi vlastodršci osjetili su se dovoljno moćnim da bahantski i s patološkim nestrpljenjem nasrnu da sve sfere države i društva. Nije njihova namjera samo da potru sve elemente građanskog uređenja i uljuđenja, sekularizma i evropejstva, pravnog poretka, ustavnosti i zakonitosti, nego i cjelokupnu povijesnu političku, lailturnu, jezičku i vjersku vertikalu Crne Gore! Oni se ponašaju poput vaspitno zapuštene đece koju su njihovi politički i duhovni mentori uvjerili da im je sve dozvoljeno, pa im dali u ruke sjekire i nagovorili ih da u domu koji se zove Crna Gora mogu nemilice da bucaju i lome sve što im se prohtje, pa na kraju i ovaj hiljadugodišnji dom s temeljima! Uobrazivši da su ‘ljudi od misije”, koji čekaju aplauze sa svih strana “srpskog sveta”, ova luda đeca vjeruju da na mjestu đe je Cma Gora mogu izgraditi ljepši i stariji “srpski svet.” Da imaju malo mozga, kao što nemaju, znali bi da su mnogi na ovom mjestu šćeli graditi svoj svijet, pa je Crna Gora pretijecala. I njima će Crna Gora, brže no što se nadaju, viđeti leđa!
Nakon građanskih protesta i reakcije međunarodne zajednice, Vlada je skinula sa dnevnog reda izmjenu odluke o sticanju crnogorskogdržavljanstva prijemom. Ali, samo privremeno…
PEROVIĆ:Generalna karakteristika rada ove Vlade je fanatična odlučnost da se što prije razori Crna Gora kao država, pod izgovorom “demontaže” dosadašnje vlasti DPS. U hrpi starih i novih velikosrpskih planova uništavanja Crne Gore, ona pokazuje nestrpljivost nepopravljivog kriminalca da počini djelo na koje je nagovoren, poslije čega više ne bi bila moguća popravka ni povratak u prvobitno stanje. Namjera Vlade je providna. Jednu krajnje nategnutu trenutnu pobjedu nad Crnom Gorom ona po posljedicama hoće da učini vječitom. Njeni mentori znaju da se nacionalna struktura od koje zavisi ko će vladati Crnom Gorom – prirodnim putem ne može za kratko vrijeme radikalno promijeniti. Shvatili su da je srbizacija Crnogoraca, koa je na djelu od AB revolucije, dostigla kvantum koji se više ne može bitno nadmašiti. A velika im je preša da Crnu Goru zakuju u “srpski svet”!
Na koji način?
PEROVIĆ:Posegli su za tom kriminalnom formulom izmjene “odnosa snaga”, tako da na prevarantski i vještački način znatno povećaju broj Srba kojima će dati biračko pravo. Pomoću uvezenih Srba, oni hoće da zadaju odlučni udarac cmogorskom suverenizmu. Noseći u Brisel disk s imenima “Srba iz Crne Gore”, isto to je neuspješno pokušao Koštunica pred referendum. Ipak, odlučni otpor suverenista naveo je realizatore ove ideje da se uplaše i privremeno odustanu od svoje demonske namjere, praveći se “nevješti” u pogledu svojih stvarnih namjera. Crna Gora je u svojoj dugoj povijesti imala svakakvih spoljašnjih i unutrašnjih neprijatelja. No, nikad nije imala ovakav “gnjoč” od neprijatelja, ovako podle, ali i glupe neprijatelje koji su namjerili da “golim rukama otmu državu” Crnogorcima i građanima Crne Gore. Sad su osujećeni u svojoj podloj namjeri. No, čekaće oni drugu priliku!
Vlada ima namjeru da mijenja i Zakon o registru prebivališta i boravišta…
PEROVIĆ:Vlada je naumila da crnogorskom iseljeništvu otme matičnu državu! Stoji tvrdnja da je u tome vodi želja da se surovo osveti crnogorskom iseljeništvu zbog demonstriranja visoke patriotske svijesti u vrijeme referenduma o državnoj nezavisnosti Crne Gore i doprinosa koje je ono dalo da se izbori nezavisnost države. U slučaju pokušaja izmjena prava na sticanje crnogorskog državljanstva, Vlada je pokušala da sa strane nabavi dio naroda koji bi joj znatno ojačao poziciju u biračkom tijelu. Izmjenom Zakona o registru prebivališta i boravišta, Vlada je pokušala da “jednostavno” ukine dio naroda Crne Gore koji joj ne odgovara! Nije to bilo koji dio naroda ni dio biračkog korpusa, nego upravo onaj za koji se nedvosmisleno zna da se nikada nije niti bi se opredjeljivao za velikosrpske profašističke falange!
Rekli ste da Crnogorci, uprkos svim svojim manama, nijesu sposobni da mrzi, a da danas “Crnogorci koji postaju velikosrbi bivaju učeni da mrze” i da je to najgore što se dešava jednom narodu, čaki jednom regionu…
PEROVIĆ:U starim kovačnicama srpske nacije, koje su u pogonu od sredine 19. vijeka do danas, uvijek se računalo s Crnogorcima kao gradivnim elementom za srpsku naciju. Novoj naciji bila je potrebna slavna crnogorska istorija, mentalitet slobodnog naroda, crnogorska kultura, a onda i tvrdi crnogorski ratnički element, pogodan da gine “za srpstvo” No, ambivalentna je bila i do današnjih dana ostala doktrina i praksa posrbljivanja Crnogoraca. S jedne strane, velikosrpska ideologija je Crnogorce izdizala i slavila kao “najbolje” i “najčistije Srbe” a s druge strane prema njima je gajila netrpeljivosti mižnju. Ova ambivalencija je trajna kod srpskih političkih i intelektualnih “elita”
U narodu je ona sistematski ukorjenjivana svim sredstvima i na činima. Na potpuno sulud način, netrpeljivost i mržnja prema Crnogorcima ponajdublje su ukorjenjivane među “Crnogorcima poreklom”. One su postale obavezna ulaznica u srpstvo, znak lojalnosti i nove pripadnosti. Isti se proces događa u Crnoj Gori medu Crnogorcima koji se konvertuju u Srbe. Ta konverzija uvijek je izazivala stropoštavanje svih antropoloških mjerila i standarda (intelektualnih, moralnih i kulturno-estetsldh) kod onih koji su odlučili da se nacionalno konvertuju!
Ima li suverenistička, građanska Crna Gora snage da se odupre svim tim pokušajima? Ukoliko ste uvjereni da ima, gdje sve vidite tu snagu?
PEROVIĆ:Nekoliko puta u svojoj povijesti Crna Gora je padala pred stranom silom i domaćom izdajom! Ovaj svijet nikome ništa ne prašta, pogotovo ne malome što je mali ni nejakome što je nejak. Ne oprašta posebice onome ko svoje unuštrašnje sile ne umije držati na okupu, nego dopušta da mu se odmeću i rade protiv njega! No, Crna Gora se uvijek uspijevala uzdići poslije svakoga pada.
Sklonost padu “zapisana” je u mentalitetskoj mapi Crnogoraca, ali ne manje i sposobnost samoodržanja! Snaga crnogorskog suverenizma danas nije slabija no u vrijeme referenduma 2006. godine. Nažalost, umjesto da svim raspoloživim silama širi političku bazu suverenizma, vladajuća nomenklatura ga je na svakom koraku sputavala. Unionisti sa svojom beogradskom i moskovskom centralom nastojali su unijeti konfuziju i dezorijentaciju u dio suverenističkog biračkog tijela. Bojim se da bivša vladajuća nomenklatura nastavlja s istim odnosom prema suverenizmu. Umjesto da mu pomogne u konsolidaciji, te da tako i samu sebe kvalitativno promijeni, ona se po staroj navici mršti pred iskazivanjem njegove spontane snage, u tobožnjem strahu od “crnogorskog nacionalizma”, dok na drugoj strani, u redovima fašističkih falangi traži sebi saveznika za povratak na vlast! Na taj način ona suverenizam, kao neželjenog daljeg rođaka, gura u komitsku gerilu!
Ima li ikakve istine u stalnom ponavljanju tvrdnje o “ugroženosti Srba”?
PEROVIĆ:Srbi su već trideset godina istinski ugroženi od onih koji stalno ponavljaju tvrdnju o ugroženosti Srba! Srpski narod je uistinu, u temeljima svoje povijesne egzistencije, ugrožen od vremena Memoranduma SANU i Osme sjednice CKSK Srbije! Ugrožen je od svojih političkih, intelektualnih i crkvenih “elita”
One su izmislile tzv. srpsko pitanje da bi opravdale svoje “elitno” postojanje. Ugrožen je srpski narod, jer ga te “elite” već trideset godina zavađaju i guraju u sukobe i ratove s komšijskim narodima. Ugrožen je, jer su “elite” apsolutno protiv interesa srpskog naroda patentirale profitabilni nacionalizam kao univerzalnu dijaboličnu zamjenu za svako pošteno zanimanje, za normalan pogled na svijet i uljuđenost, za svetinju izbjegavanja da se drugome čini zlo! Potraje li ovakva briga, srpski narod u cjelini u ozbiljnoj je opasnosti od onih koji su se samopozvali da “brinu” o njemu!
Kako će se rješavati kriza vlasti u Crnoj Gori? Ponovo se vraćam na Vašu izjavu da će se dogoditi politički brodolom prosrpskih stranaka, kao i gubitak uticaja SPC
PEROVIĆ:Na spoljno-političkom planu lanjsku pobjedu tri klerofašističke falange omogućilo je ono što sam prije nazvao ujedinjenim zločinačkim poduhvatom SPC, Beograda, Moskve, Berlina i Pariza, uz nepojmljivu indolenciju Vašingtona i NATO saveza. Na unutrašnjem planu, ovaj poduhvat je sinhronizovan s velikosrpskim strankama te “medijskim” i grantojedskim plaćenicima. Napuknuće samo jedne karike u ovom spoljašnjem lancu stvoriće uslove za pad ove Vlade i raspisivanje novih izbora. Znaju to, dakako, oni koji održavaju “vladavinu” razuzdanih i neodgovornih diletanata. Zato je pokušavaju održati u životu svim sredstvima. Međutim, to je uvod u teški brodolom velikosrpstva u Crnoj Gori, ali i u duboku krizu crnogorske filijale SPC.
Jedni i drugi pokazali su da nijesu sposobni da vode Crnu Goru, ali srećom ni da je unište! Ne mogu sitne duše uspješno izvršavati krupne povijesne zadatke! Za veliku destrukciju potrebni su veliki (negativni) karakteri! Ne mogu Crnu Goru iz hiljadugodišnjeg ležišta izbaciti sitni prevaranti, alkoholičari, obijesni janičari, vlastoljubivi popovi i avetin je od svake ruke!
VELIKOSRBINA ĆEŠ NAJLAKŠE POZNATI KAD GA PITAŠ ZA SREBRENICU
Među događajima koji se mogu zaista nazvati skandaloznim je i izjava ministra pravde Vladimira Leposavića koji je negirao genocid u Srebrenici…
PEROVIĆ:Kako je najlakše otkriti velikosrbina? Dovoljno je upitati ga da li se u Srebrenici desio genocid! Nije iznenađenje što je “ministar pravde” negirao genocide i svojim nepametnim “sofizmima” ponovio sve velikosrpske “argumente” protiv haških presuda za genocid. Većina članova aktuelne Vlade dijeli njegovo mišljenje. Isto o snebreničkom genocidu misli i sadašnja parlamentarna većina. Nije li predsjednik parlamenta odbio da se visoki predstavnički dom izjasni o tom genocidu?! Jasno se pokazuje i na ovome da su parlamentarnu većinu stvorile tri klerofašističke falange i da one ne mogu protiv svoje ideološke ćudi! Grdno se vara svako ko misli da bi lo koja od njih može preko noći promijeniti ćud i očovječiti se u pogledu Srebrenice i svega drugoga!
SATANIZACIJOM ĐUKANOVIĆA, SRBIJA PRIZNAJE DA JE NESAVLADIVA PREPREKA NA PUTU DO “SRPSKOG MORA”
Srpski mediji i njihovi zvaničnici ne propuštaju priliku da satanizuju crnogorskog predsjednika. Tako je bilo i nakon nedavnog intervjua za RTCG, gdje se pomno analizirala svaka rečenica, a potom se pojavio srpski predsjednik sa izjavom da je intervju pokazao kako je srpski narod u CG u užasno teškom stanju. Evo, i pored toga što su na vlasti, opet su ugroženi…
PEROVIĆ:Sve dok srpska državna politika direktno ili indirektno preko “srpskih medija” neumorno u tri šihte satanizuje Đukanovića, nesvjesno priznaje da joj je on još uvijek nesavladiva prepreka u ostvarivanju namjere da od Crne Gore načine koridordo “srpskog mora”.
Bijednu laž o teškom položaju i ugroženosti srpskog naroda velikosrpski fašisti iskoristili su devedesetih godina prošlog vijeka kao izgovor za razaranje Jugoslavije i stvaranje Velike Srbije. Ta im je laž poslužila i kao casus belli za osvajačke ratove. Ni danas oni nijesu sposobni smisliti ništa pametnije i uvjerljivije od laži o ugroženosti Srba u Crnoj Gori. Iza te laži nevjesto se krije ista hegemonistička politika usmjerena protiv Crne Gore, kao što je prije bila protiv Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Kosova etc.
