Na inicijativu Svjetske federacije za mentalno zdravlje 1992. godine Svjetska zdravstvena organizacija je 10. oktobar imenovala kao međunarodni dan, kako bi ukazala na veliki broj problema koji mogu ugroziti mentalno zdravlje.
Prema statističkim podacima, na planeti postoji više od milijardu ljudi koji žive sa nekim mentalnim poremećajem, a veliki broj njih život okonča i samoubistvom.
Ove godine Svjetski dan mentalnog zdravlja obilježava se pod sloganom „Briga o mentalnom zdravlju: neka to postane stvarnost za sve”.
Koliko i kako brinemo o njemu danas i ovdje, za Portal Analitika govori psihološkinja Adriana Pejaković.
MENTALNI PROBLEMI STIGMATIZOVANI
Pejaković kaže da je odlazak kod psihologa i dalje tabu, koji nailazi na socijalni otpor praćen etiketiranjem.
Ona navodi da su problemi mentalne prirode stigmatizovani i u medijima prikazani stereotipno, pa se često misli da je onaj ko ima taj problem - slab, opasan, lud, nestabilan, problematičan ili loš.
„U realnosti, ljudi koji imaju probleme i koji su spremni da ih rješavaju su zapravo snažni, jer oni psihološki slabi misle da su najjači i da njima nikada nije potrebna pomoć. To je često slučaj sa poremećajima ličnosti, što može da bude iscrpljujuće po njihovu okolinu. Dakle, snaga je u hrabrosti da sagledamo sebe i shvatimo kada nam je potrebna pomoć”, navodi Pejaković.
Prema njenim riječima, poremećaji mentalne prirode dijele se na psihotične (šizofrenija), neurotične (anksiozni poremećaji, fobije) i na stanja kao što su poremećaji ličnosti.
“Ovo su kliničke kategorije u koje spada manji broj stanovništva. Veći dio iskusi neke probleme psiho-socijalnog prilagođavanja poput stresa, nesanice, sindroma izgaranja, tenzionih glavobolja, psihosomatskih tegoba... Dakle, postoji kontinuum ugroženosti mentalnog zdravlja - od kliničkih poremećaja do poremećaja psiho-socijalnog funkcionisanja i svaki zahtijeva odgovarajući tretman, bilo da je psihoterapija u pitanju, farmakoterapija ili pak liječenje u ustanovi”, kaže Pejaković.
U svijetu, kaže ona, oko 450 miliona ljudi pati od depresije, a ni u Crnoj Gori taj broj nije zanemarljiv.
„Patimo od depresije, anksioznih poremećaja, bolesti zavisnosti, naročito zloupotrebe alkohola, ali i neprepoznatih mentalnih problema koje prepokrivamo upotrebom anksiolitika na svoju ruku. Zbog predrasuda ne pomažemo sebi već krijemo i potiskujemo probleme i simptome. Zato je važno da o mentalnom zdravlju što više govorimo i oslobađamo se predrasuda, naročito onih da smo slabi ako posjećujemo psihoterapeuta”, ističe Pejaković.
I DALJE BEZ NACIONALNE STRATEGIJE
Naša sagovornica napominje da, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, Crna Gora spada u 10 zemalja sa najvišom stopom samoubistva po glavi stanovnika.
Imamo, kaže ona, mnogo problema psihološke prirode, ali ih krijemo, ne umijemo da ih prepoznamo ili ih liječimo na svoju ruku, uz zloupotrebu ljekova.
„Nije nam dovoljno jasan pojam mentalnog zdravlja, a ni mentalne higijene tj. kako prevenirati da do psiholoških problema ne dođe i koji su nam servisi dostupni u zajednici“, ističe Pejaković.
Podsjeća da još uvijek nemamo nacionalnu strategiju za borbu protiv poremećaja mentalnog zdravlja, koja bi uključila sistem primarne zdravstvene zaštite u lokalnim zajednicama.
„Takođe, potrebno je zakonski urediti pružanje psihoterapijske pomoći da bismo znali ko, kako i kada može da se bavi psihoterapijom”, pojašnjava Pejaković.
Prema njenim riječima, značajnu ulogu u prevenciji imaju i mediji kroz koje je, kako kaže, potrebno slati poruke o značaju brige o mentalnom zdravlju, kao i dostupnim vidovima pomoći.
„Ipak, situacija je bolja nego prethodnih godina. Više ljudi traži pomoć, češće govorimo o mentalnom zdravlju, ali taj trend se mora nastaviti kroz sveobuhvatnu strategiju države i svih relevantnih subjekata društva”, navodi Pejaković.
SIMPTOMI - NEPRIJATNI PRIJATELJI
Problemi psihološke prirode, ističe naša sagovornica, uvijek imaju dublje značenje koje nas poziva da ga otkrijemo.
„Ljudi uglavnom dolaze na psihoterapiju sa zahtjevom da im psihoterapeut pomogne da se oslobode simptoma koji su neprijatni (panični napadi, depresija, nesanica, sklonost prejedanju) što je u redu. Ali, tokom psihoterapije oni shvate da su simptomi njihovi "neprijatni prijatelji" koji ih, zapravo, upozoravaju na nešto važno. Obično na to da iscrpljujemo sebe, da se ne zauzimamo za sebe, da smo prošli kroz traumu i potisnuli je, da živimo u nezdravom okruženju...“, pojašnjava Pejaković.
Kada, kako kaže, shvatimo značenje simptoma i odlučimo da stvari mijenjamo i pomognemo sebi, oni se povlače.
„Zato je važno razumjeti da su simptomi poruke zdravog dijela naše ličnosti koji kažu da na nešto moramo obratiti pažnju. Ako tako sagledamo stvari, brinuti o mentalnom zdravlju je zapravo privilegija mudrih pojedinaca”, kazala je Pejaković.
Na pitanje kada je pravo vrijeme da se obratimo stručnjaku, Pejaković odgovara:
„Ako imamo probleme koji traju duže vrijeme, ometaju nas u svakodnevnom funkcionisanju, osjećamo se loše, ne možemo da obavljamo radne aktivnosti, nemamo interesovanja kao ranije, povlačimo se u sebe i generalno s mukom se nosimo sa svakodnevicom, a razgovor sa najbližima ne pomaže, vrijeme je da se obratimo stručnom licu“.
Dodaje da nerijetko ljudi dolaze na psihoterapiju nakon što su bili kod astrologa, vračara, raznih iscjelitelja i shvatili su da moraju preuzeti odgovornost za svoje probleme.
„Nema lakih rješenja. Psihoterapija ih ne nudi, ali nudi alate za poboljšanje resursa i potencijala ličnosti i dostizanja psihološkog blagostanja”, poručuje Pejaković.
NEMA POTREBE DA TRPIMO
Kako navodi, kao što je u redu da odemo kod ljekara kada nas boli grlo, ne čekajući da grlobolja pređe u upalu pluća, jednako je važno da posjetimo stručnjaka kada imamo problem psihološke prirode.
“Stručnjaci iz oblasti mentalnog zdravlja obučeni su da nas razumiju, prihvate i pomognu. Sve što kažemo neko je prije nas već prošao, nismo jedini koji imamo problem, iako se nekada tako čini. Zato nema potrebe da trpimo. Mudri smo kada znamo na koga i kada treba da se oslonimo”, zaključuje Pejaković.
