Jedan moj dragi prijatelj je imao naviku kazati, još u toku uvođenja višepartizma, pa i kasnije, da se nalazimo u „pretpolitičkom“ stanju! Od tada do danas se izgleda nalazimo u stanju „hibernacije“, jer i nakon više od 30 godina danas živimo u skladu sa istom „matricom“!
I svi se bavimo politikom, od simpatične starice iz komšiluka do mjesne zajednice i samog državnog nivoa! U običnoj kafanskoj priči u nekom „lozovom“ stanju zadnji marginalac će kazati: „Da sam ja premijer...“ I, kako se već našao u toj ulozi, sa pozicije „premijera“ dijeli „lekcije“ od lokalnog do globalnog nivoa!
kako je „religija opijum za narod“ tako su i politička i druge po partijskoj liniji dobijene funkcije „opijum“ za njene nosioce!
To me podsjeti na jednu „konferenciju“ nekoliko baba i đedova iz jedne crnogorske „vuko*ebine“, prilikom upada Rusa u Čehoslovačku, koji su tom prilikom postavili „ultimatim“ Rusiji, ako za 24 sata ne povuče svoje trupe, oni će ponovo sazvati „konferenciju“! Jan Palach „pada“ u sjenku u odnosu na ovu „ozbiljnu“ prijetnju ruskoj vojnoj sili!
Sve više sam uvjeren da ćemo biti srećna zemlja onda kada naša đeca iz osnovnih škola ne budu klečala po podovima crkva u „metanijskom“ zanosu, kada đeca u vrtiću ne budu znala ko su Vučić, Brnabić, Mandić, Milatović, Spajić, Bečić i kada počnu prepoznavati Patka Daču, Paju Patka, Šilju, Mikija Mausa, Velikog Štrumfa i slične, pomalo zaboravljene animirane velikane na globalnoj sceni!
Bićemo ne srećni, ali normalniji hoćemo onda kada vodeći političari ne budu govorili u kategorijama: „Nećemo nikada sa...“ tom i tom partijom!
Mogu razumjeti kada kažu Mandić, Knežević, Slavenko „Rozi“ i njihove lobotomirane pristalice, da neće nikada sa DPS-om, jer mu je ta stranka, kao jako bitna u ostvarivanju suverenosti i pristupanju NATO paktu (protiv čega je bio ne mali broj bivših i sadašnjih suverenista) kao najbrojnija suverenistička partija, ključna prepreka ostvarenju ideje tzv. srpskog sveta iliti Velike Srbije!
Ne mogu razumjeti da isto to kažu oni koji se zaklinju u građanski karatkter Crne Gore, jer time poništavaju 100 i kusur hiljada konkretnih građana Crne Gore sa kojima „nikad neće“! Ni ja neću sa onima koji rade na rušenju ove države! Da nas u jedan lonac skuvaju supe bi nam se razdvojile! Makar deset cenata!
Umjesto da se radi na okupljanju svih realnih snaga koje ovu državu doživljavaju kao svoju, mi - „nećemo nikada...“! Nijesam fan Mila Đukanovića, ali poštujem što je imao snage da se izdigne iznad zabluda 1990. i da evoluira do onoga ko će biti ključna ličnost obnove crnogorske državnosti i prijema u NATO savez!
Ovo drugo nije pomoglo puno kada je u pitanju korišćenje vojnog helikoptera članiceNATO saveza za „uhelikopteričenje“ Joanikija I Nedostojnog (Jovana Mićovića) u Cetinjskom manstiru uz prisustvo dugih cijevi, kako policijskih tako i kriminalnih i paramilitarnih organizacija iz Crne Gore i okruženja!
Članstvo u NATO-u nam nije pomoglo ni kada je Porfirije-Prle Perić sa vojno-jurišnim helikopterom „Gazela“ Vojske Srbije, sa kompletnom vojnom „opremom“ sletio u kamp za obuku specijalaca i antiterorističkih jedinica Crne Gore, narušivši pritom vazdušni prostor NATO-članice, da bi dobili, zaslugom „Brata Abaza“ i saradnika, kompletno crnogorsko sakralno nasljeđe i pripadajuću crnogorsku teritoriju!
Ove „patriote“ razbucale su gotovo svaku crnogorsku instituciju, etnički očistili medijsku scenu i, kako je to očekivano, ostavili patriotsku „šaku jada“ da se, po logici „dršte lopova“ kolju između sebe ko je izdajnik! Tako nam i treba!
U redu, kako je „religija opijum za narod“ tako su i politička i druge po partijskoj liniji dobijene funkcije „opijum“ za njene nosioce! I to se grčevito brani!
Zahvaljujem prijateljima „svih boja“ i „uvjerenja“ što su svojim angažmanom potvrdili staru izreku: „Ako nemaš krvnika, majka ti ga je rodila!“ To se da razumjeti, ali ne i opravdati!
