Da li se inverzijom prilikom formulacije pitanja u vezi sa školskim obrazovanjem i vaspitanjem može skrenuti pažnja sa obaveza i prava učenika na položaj nastavnika i profesora, u kontekstu njihove obespravljenosti…
Elem, na kraju školske godine učenik ima mogućnost da uloži prigovor na ocjenu, koristeći period od 13. juna, kada je zvanično završena školska godina, do 23. kad se obično počinje sa pismenim i usmenim ispitom.
Predmetni nastavnik, sa svoje strane zaključuje ocjenu tražeći prosječnu brojčanu vrijednost, kao izraz učeničkih zalaganja u toku godine. Ova suma postignuća biva obesmišljena činjenicom da učenik može u periodu od skoro dvije nedjelje pripremiti gradivo i iskoristiti pomenutu mogućnost i umjesto popravnog roka, u slučaju da je dobio jedinicu.
Ako ne želi da se izlaže provjeri znanja, ostaje mogućnost prigovora za psihološku torturu, iniciranog često od strane roditelja, koji izlažući se troškovima privatnih spremanja, kao i uvjeravanjima privatnih instruktora da je dijete oštećeno, kreću u beskompromisni napad na predavača.
Htjeli to da priznamo ili ne, osnovna škola nije besplatna, s obzirom na to da se djeca počinju privatno spremati već od petog razreda. U fokusu su matematika, hemija i fizika, u društvu sa stranim jezicima. Očekivanja od privatnih predavača su zadovoljavajući rezultati na testovima i pismenim zadacima.
Škola je dobra za izbjegavanje i djeca sve više usavršavaju metode eskivaže, a ove nijesu strane ni pojedinim predavačima
Nakon što se upute u zahtjeve nastavnog kadra, potcjenjujući zajedno sa roditeljima trud predavača u učionici, zajednički dolaze, ili ne, do željenog cilja. U slučaju da „privatna praksa“ zakaže, pristupa se rezervnim sredstvima prigovora. Tako je predavač satjeran u mišiju rupu, iz koje samo povremeno virne, prestravljen za svoj opstanak na poslu.
Predavači moraju izaći u susret svakoj želji učenika da odgovara, pa i posljednji čas, obesmišljavajući napore djece koja su konstantno učila tokom godine. U slučaju da ne uspiju iz prvog pokušaja, traže mogućnost da odgovaraju za sat ili dva.
Ne čude ovi zahtjevi s obzirom na to da ima kolega, koji kritikujući nastavni plan i program, tvrde da se nastavna materija može naučiti za jedno popodne.
Pitam se, na koji nivo su svedeni zahtjevi prema učenicima i što možemo da očekujemo u perspektivi od prosvjetnog miljea, u kojem se konflikti sve češće rješavaju inspekcijskim nadzorom i sudskim sporovima…
U nesavršenstva predavača učenici se uvjeravaju bez mogućnosti bilo kakve promjene, jer se u prisustvu pedagoga i inspekcije „friziraju“ časovi, te se na taj način najbolje dijele „pouke“.
Škola je dobra za izbjegavanje i djeca sve više usavršavaju metode eskivaže, a ove nijesu strane ni pojedinim predavačima, usavršavajući ih iz generacije u generaciju, prenoseći ih kao tekovine obrazovnog procesa vrijedne pažnje.
U svijetlu liderske politike i zaštite sjaja nagrade Luča „ispaljuje se sva raspoloživa municija“ prema akterima obrazovnog sistema sa dnevnicima, metodom nolens volens, kako bi se došlo do „blistavih“ petica.
Izgleda da dajući prostor slobode jednima uskraćujemo prava drugima, čineći pritom štetu obrazovnom sistemu.
