Ondašnji Titograd rastao je ogromnom brzinom, širio se gotovo iz mjeseca u mjesec, a o tome će najbolje reći podatak kako je grad od 1971. do 1981. godine 'dobio' čak 35.000 novih stanovnika.
Za mnoge Titograđane tog doba, dio svakodnevice bili su obilasci ondašnje Robne kuće „Beograd“, „Intursa“, ali i nekoliko tadašnjih gradskih knjižara, među kojima su najposjećenije bile „Kultura“ i „Njegoš“.
A o interesovanjima tadašnjih žitelja glavnog grada povremeno bi izvještavala i Titogradska tribina.
Tako je bilo i prije tačno 50 godina.
U junu 1976. godine, najprodavanija knjiga u Titogradu bio je roman Miodraga Bulatovića „Ljudi sa četiri prsta“ u izdanju BIGZ-a. Nije to bilo nimalo čudno – pomenutom djelu pripala je NIN-ova nagrada, pri čemu je proglašen i za roman godine.
Kako je prenosio pomenuti list, u knjižari „Njegoš“ je za nekoliko sedmica bilo rasprodato svih 150 primjeraka romana koje su dobili,
Kada je u pitanju poezija, u titogradskim knjižarama tih je dana najprodavanija bila knjiga Jevrema Brkovića „Brđanski Homer je mrtav“, u izdanju kuće „Veselin Masleša“ iz Sarajeva. Podaci iz knjižare „Kultura“ govorili su da je u nekoliko dana rasprodato svih 20 primjeraka kojima su raspolagali.
Čitaoci koji pamte to vrijeme vjerovatno bi mogli pogoditi koja je bila najprodavanija ploča.
Riječ je o LP-u Bijelog dugmeta „Šta bi dao da si na mom mjestu“ (Jugoton), koji je sniman u Londonu. Kakve je razmjere već tada poprimala popularnost sarajevskog benda, najbolje će reći podatak da je u Titogradu tih dana samo u Robnoj kući „Beograd“ prodato 800 kopija pomenute ploče.
Kada je riječ o narodnoj muzici, najprodavaniji je bio album Zorana Kalezića „Kako da te zovem, srećo ili tugo“.
U bioskopima – a tada su redovan repertoar imali „Kultura“, Dom omladine i Dom JNA – tokom uvodnih pet mjeseci te godine najviše karata prodato je za projekcije filma Stivena Spilberga - „Ajkula“.
A kada se već osvrćemo pola stoljeća unazad – upravo te godine postavljen je u Titogradu i jedan rekord svih vremena, koji se, doduše, ne tiče kulture. I koji zasigurno teško da će nekad biti oboren.
Naime, fudbalske utakmice Budućnosti u povratničkoj prvoligaškoj sezoni 1975/76. u prosjeku je pod Goricom pratilo 10.823 gledalaca. Prema procjenama tadašnje štampe, najviše navijača privukla je utakmica Budućnost – Hajduk (20.000), a najskromnija posjeta zabilježena je na utakmici protiv banjalučkog Borca (4.000) u posljednjem kolu, kada je sve u prvenstvu već bilo riješeno.
