I premda se ovaj datum slavi kao Dan oslobođenja, danas je možda manje poznato kako je tekla cjelokupna operacija konačnog obračuna sa okupatorom na obali Morače. Pritom, treba podsjetiti i kako je borba za oslobođenje Podgorice trajala danima, a vrhunac je uslijedio od ranih jutarnjih sati 18. decembra.
Kako je navedeno u knjizi „Revolucionarni pokret u podgoričkom (titogradskom) srezu 1919-1945“ Milana Ivanovića, Podgoricu su oslobodile partizanske jedinice Bokeljske udarne brigade, Lovćenski odred i Devete crnogorske brigade.
Završne borbe za oslobođenje počele su 18. decembra iz više pravaca, pri čemu su se prethodnih dana partizani iz Bokeljske brigade već uveliko borili sa neprijateljem kod Veljeg i Malog brda.
Zanimljivo je kako je, uporedo sa tim, jedan bataljon Bokeljske brigade napao frakcije njemačkog okupatora u Dajbabama i na Ljuboviću, nakon čega su zauzeli Staru varoš. Potom su prešli i Ribnicu.
Sa drugih strana grada prodirali su i borci iz Lovćenskog odreda i Devete crnogorske brigade. Zapravo, Deveta crnogorska brigada prvo je oslobodila djelove Kuča, a potom ušla u grad iz pravca Doljana.
Uslijedila je velika borba sa okupatorom kod Gimnazije i Vezirovog mosta.
Upravo su tada Njemci digli u vazduh Vezirov most i povukli se u pravcu Bioča.
Borba za grad trajala je do 19. decembra.
I dok su u okolini grada, a naročito u pravcu Bioča i Morače, neprijatelji potiskivani i narednih dana, posljednji okupatorski vojnik protjeran je iz podgoričkog sreza 24. decembra.
