No, u naseljima koja su 7. oktobra desetkovali palestinski militanti, i dalje se mogu uočiti sumorne scene.
“Ovo je danas grad duhova”, kaže Noam Sagi dok obilazi kibuc Nir Oz.
Njega je pratio Guardian prilikom posjete kući u kojoj je živjela njegova majka. Ili preciznije – onome što je ostalo od kuće.
Noamova majka Ada jedna je od 240 osoba koje Hamas i dalje drži kao taoce u Pojasu Gaze.
U kući su vidljivi tragovi krvi, slomljena stakla, te rupe od metaka. Jedan trag krvi vodi od sigurne sobe, koja ima funkciju skloništa u slučaju napada, sve do ulaznih vrata.
“Kada vidim krv i znakove borbe, kao da vidim čitavu tu scenu pred očima. Vidim nju, osjećam njen bol, vidim teror kroz koji je prošla”, kaže on.
Noamova majka 54 godine živjela je u tom kibucu, gdje je, između ostalog, predavala i arapski jezik.
Noam Sagi potom je sa novinarom Guardiana obišao i ostatak kibuca. Jedna kuća posebno je privukla njihovu pažnju. Ona je zapaljena – a u njoj je teror doživjela žena sa bolešću motornog neurona sa porodicom.
Oko 400 stanovnika tog kibuca, 7. oktobra su pretrpjeli možda i najveće nasilje. IDF-u je bilo potrebno osam i po sati da uđe unutra. Za to vrijeme, mnogi mještani su pobijeni, a dio njih kidnapovan.
Ironija je, podsjeća Noam Sagi, u tome što su kibuci podignuti na principima socijalizma, a u Nir Ozu tog su se duha pridržavali i u savremenom dobu.
“Ti ljudi zalagali su se za sve što je dobro, za mir, ne samo u Izraelu, ne samo u ovoj regiji, već i u čitavom univerzumu”, naglašava on.
