Abiznis

Viši sud potvrdio presudu u korist bivšeg direktora Regionalnog vodovoda

Otkaz Đuraškoviću mogao bi koštati 200.000 eura

Pravosnažnom presudom Đuraškoviću otvoren prostor da traži 100.000 eura samo za neto zarade za četiri godine, a ukupna odšteta bi mogla da dostigne i 200.000 eura imajući u vidu poreze i doprinose na zaradu i kamatu

Otkaz Đuraškoviću mogao bi koštati 200.000 eura Foto: Foto: Media Biro
PobjedaIzvor

Kiks prethodnog Odbora direktora Regionalnog vodovoda Crnogorsko primorje (RVCP) na čelu sa, tadašnjim, ali aktuelnim predsjednikom Zoranom Lakušićem (DNP), koji je nezakonito smijenio prethodnog izvršnog direktora Josipa Đuraškovića (Demokrate), mogao bi ovo preduzeće koštati više stotina hiljada eura.

Imajući u vidu da je Viši sud u Podgorici potvrdio prvostepenu presudu cetinjskog Osnovnog suda o nezakonitoj smjeni Đuraškovića, otvara mu se prostor da traži odštetu za četiri godine mandata, s obzirom na to da mu je planirani petogodišnji mandat okončan nakon godinu. Tako bi samo za neto zarade RVCP Đuraškoviću mogao da isplati 100.000 eura, a ukupna odšteta bi mogla da dostigne i 200.000 eura imajući u vidu poreze i doprinose na zaradu i kamatu.

Prvostepenom presudom je usvojen Đuraškovićev tužbeni zahtjev da se, kao nezakonita, poništi odluka o njegovom razrješenju, dok je odbijen zahtjev da ga vrate na staro radno mjesto. Đurašković je iz RVCP prešao na mjesto direktora Pošte Crne Gore. Viši sud je bio saglasan da sporna odluka ne sadrži obrazloženje za razrješenje, što je čini nezakonitom.

-Tuženi (RVCP) je bio dužan dati obrazloženje o relevantnim činjenicama, pravnim propisima i razlozima koji opravdavaju odluku te na navedeno mišljenje suda ne utiče okolnost da je tuženi nakon odluke o razrješenju dostavio druge prateće akte, što proizilazi iz iskaza saslušanog predstavnika tužene Zorana Lakušića – stoji u presudi Višeg suda.

Sud tu odluku, kako se navodi, bazira i na presudi Vrhovnog suda u kojoj se, između ostalog, navodi da je odluka nezakonita ako ne sadrži podatke o konkretnim odlukama tuženog koje nijesu sprovedene, pa se ne zna da li su ti propusti zaista uslovi za razrješenje, zbog čega ,,nema mjesta zaključku o diskrecionom pravu Odbora direktora koje opravdava razrješenje tužioca po slobodnoj procjeni“.

Zato je sud odbio žalbu RVCP na prvostepenu presudu ukazujući da su bez osnova, imajući u vidu da je samo paušalno navođenje da se Đurašković razrješava dužnosti direktora zbog nepoštovanja i nesprovođenja odluka odbora, suprotno Zakonu o radu.

Lakušić je više puta u javnosti tvrdio da je Đurašković smijenjen zbog nezakonitog postupanja i oglušivanja o odluke borda, mobinga zaposlenih i nezakonitog trošenja javnih sredstava. U prilog tome, kako je naveo, govori i presuda Osnovnog suda u Cetinju kojom je usvojen tužbeni zahtjev zaposlene Nikice Purlije protiv RVCP, koju je Đurašković otpustio, ali je bord vratio na posao nadoknadivši zarade za period tokom kojeg nije radila. Ipak, nije navedeno da je ta presuda rezultat priznanja tužbenog zahtjeva i izostanka žalbe RVCP na prvostepenu presudu, zbog čega je postala pravosnažna. U toj presudi se navodi da je donijeta na osnovu priznanja tužbenog zahtjeva, a ne ocjene dokaza.

Zakon o privrednim društvima predviđa da članovi odbora odgovaraju za štetu nastalu njihovom odlukom, te da su odgovorni svi koji su za nju glasali. Odgovoran je čak i onaj član koji, u slučaju da nije prisustvovao i nije glasao na neki drugi način, u roku od osam dana od saznanja da je donijeta, nije podnio pisani prigovor protiv takve odluke.

Portal Analitika