Ovih dana čitam knjigu „Semper idem“ Đorđa Lebovića – Jevreja koji je kao dijete preživio nacistički logor, izgubivši gotovo cijelu porodicu. Ne mogu se otrgnuti utisku: kako je moguće da narod koji je preživio takvu tragediju danas čini slično ili još gore drugima?
U međuvremenu se pojavljuje Danilo Kalezić, čovjek koji se predstavlja kao istoričar, a u svom autorskom tekstu ne pominje niti jednu jedinu istorijsku činjenicu o konfliktu starom oko osam decenija sa debelom istorijskom pozadinom. Zaključujem da je tekst naručen, vjerovatno i dobro plaćen po principu „džuboksa“– koliko ubaciš, toliko se napiše.
40Krenuo sam da ređam argumente, ali ubrzo shvatih da nema potrebe. Dok cijeli normalan svijet jasno i glasno govori o genocidu u Gazi, pokušaji da se „razbije“ Kalezićev tekst argumentima predstavljaju gubljenje vremena.
Zanimljiv je i tajming Kalezićevog teksta - objavljen je odmah nakon regionalnog mirnog protesta solidarnosti sa narodom Palestine, očigledno s ciljem da diskredituje ljude koji su prisustvovali skupu, što je bila i namjera ambasadorke Izraela u Crnoj Gori, Avivit Bar-Ilan, prošlog puta.
Da nisam vidio ime autora, pomislio bih da je pisala nova savjetnica predsjednika Skupštine, Andrije Mandića, Nina Ofner Bokan, poznata po promociji izraelskih vlasti u Crnoj Gori. Mada mi stavovi Kalezića sve više liče na narativ Milorada Dodika, presuđenog političara u bh. entitetu RS, doduše samo u drugačijoj formi, pa je svima jasno iz koje „kuhinje“ je spakovan ovaj tekst.
Pod krinkom „zaštite Palestinaca“, Kalezić u svom tekstu insinuira da među okupljenima u Podgorici ima pojedinaca koji podržavaju islamski džihad, želeći da predstavi građane koji podržavaju Palestinu kao radikalne islamiste.
Pri tome potpuno zanemaruje činjenicu da na skupu podrške Palestini učestvuju ljudi svih vjera i nacija, te se radi o podršci u smislu solidarnosti sa palestinskim narodom. U Gazi se, Kaleziću, ruše i džamije i crkve, pa ovo pitanje nema veze sa vjerskom posebnošću već sa ljudskošću i principima međunarodnog prava.
A što bi tek Kalezić rekao o masovnim protestima širom svijeta, gdje su učesnici pretežno nemuslimani? Jesu li i to „džihadisti“? Ovakva selektivna i manipulativna interpretacija jasno pokazuje cilj – stigmatizacija onih koji izražavaju podršku narodu Palestine.
Kalezić se, navodno, zabrinjava zbog antisemitizma u Crnoj Gori. Ne brini, Danilo – znamo i mi “neistročari” ponešto: znamo da ratni zločinac Netanjahu ima opoziciju u Izraelu i da nisu svi Jevreji uz njega.
Crna Gora je dala Pavla Đurišića. Istoriju ne možemo zaboraviti. A svaka sličnost Đurišića i Mandića sa Kalezićem je namjerna.
P.S. Možda ima još neko upražnjeno mjesto za savjetnika predsjedniku Skupštine Andriji Mandiću?
(Autor je osnivač Bošnjačkog demokratskog pokreta)
