U ovom našem slučaju, svađa je među partijama i partijskim liderima oko nove ,,ekspertske vlade“. Bilo je na tom posljednjem sastanku svega, kao u pomenutom filmu.
Ton spreman, kamera ide: prvo se javio Laki (hm, recimo Andrija Mandić) koji kaže da je, na osnovu minule mukotrpne borbe za srpstvo, a i zbog toga što je Đedo (znate već o kome je riječ) najviše volio njih a i oni njega - baš njima treba da pripadne najveći dio nove vlade. Koje, je li, ne bi bilo da nije bilo Đeda, litija i svesrdne izborne pomoći majčice SPC. I taman kada je trebalo da sve bude završeno, uskače Akesntije (ajde, neka ga odigra Milan Knežević) koji vadi pismeni otpravak od majčice Rusije kojim se potvrđuje da je posljednja (narodna) volja zavisila – i to dobrano - od pomoći i Onog iz Moskve... Tenzije, dramska pauza, ali sve, kao u pravim Maratoncima, presječe Milutin (sad u igru uskače do tada mirni Zdravko Krivokapić) pocijepa faslifikate podrške na konfete uz poneku ćušku zabludjeloj rodbini, pa iz unutrašnjeg džepa vadi pravu oporuku i čita, baš onako kako treba da se dijeli zaostavština, pardon resori. Tobože usput još ubaci, mimo spiska, Dritana Abazovića (e, njega nema u imitaciji Maratonaca jer ona kućna pomoćnica familije što stoji iza Milutina ne dobija ništa) za ministra odbrane i – gotovo. ,,Uzmi ili ostavi“ što bi kazao Krivokapić.
Uskočio je i mlađani Mirko (rola dušu dala za Nebojšu Medojevića) koji burno negoduje i odlazi sve uz galamu i poruku ,,Ne može to tako... Upamtićete vi mene!“ I tu se već scena završava...
A kreće nova, ona u realnom životu. Postdepeesovska vlast i formalno počinje u Crnoj Gori. Što bi se ono reklo, ostatku nazdravlje.
Samo, da li će biti ozdravljenja?
Predloženi eksperti nijesu baš apostoli kako ih je najavljivao mandatar. Umjesto pogleda u nebo, čvrsto su nogama na zemlji. Imaju prilično razgranate, porodične, prijateljske i, naravno, ideološke veze sa crkvenim licima iz SPC. Neko je nekom episkopu sestrić, neko sveštenikov brat, neko je popu snaha, a neki su se, poput one buduće četvoroministarke, uzemljili u Krivokapićevoj nevladinoj organizaciji ,,Ne damo Crnu Goru“... I svima je zajednička velika, da prostite, skoro intimna svetosavska bliskost.
I Ura je dobila svoj dio kolača. Političar Dritan krši ideju o izostanku lica sa poslaničke liste u ekspertskoj vlasti, ali će se, povjerio se javnosti, žrtvovati na mjestu civilnog ministra vojske iako je pušku vidio baš kao kolega srpski Vulin. Mlađani advokat Terzić će da hrabro preuzme policiju iako je dodira sa sektorom bezbjednosti imao samo ako je branio ili u ime neke stranke tužio nekog iz MUP-a ili ANB-a...
Od ostalih – niđe partijskog uveta, ni Demokrata, Pokreta za promjene, Socijalističke narodne partije, Demosa, a od Demokrstakog fronta nijesu ostali ni dugmići.
Dakle: svetosavsko-uraška vlada. U kojoj osim Mladena Bojanića malo ko ima realno znanje o radu izvršne vlasti, državnog sistema, uprave; niti ima među kandidatima za eksperte ljudi dokazanog međunarodnog iskustva. I koju su, istog časa i dana, iz sve snage napali, drvlje na kandidate za ministre nabacili Andrija Mandić, Milan Knežević, Nebojša Medojević i mnogi drugi. Čak su rekli da je među ,,ekspertima“ više depeseovaca nego u vladi Duška Markovića, drugog čovjeka DPS-a!
Ali, nema problema: sve ove bundžije unutar nove vlasti, ti junaci epske borbe protiv DPS-a, oni koji su ,,oslobađali Crnu Goru“, pričali bajke o brzim promjenama, reformama, demontaži sistema kriminala i korupcije, kada dođe prijedlog u parlament - pognuće glavu i pritisnuti tastere za novu ekspertsku vladu.
Formalno, imaće dobar izgovor: glasaće i za falš eksperte, samo da ne dođu DPS i njegovi sateliti ponovo u priliku da budu na vlasti. Neformalno, ali stvarno: svi oni će postaviti svoje vjerne partijske ljude u državnim preduzećima, državnoj upravi, agencijama, savjetima. Kada se ta armija partijskih vojnika smjesti, kada malo uđu u sistem uzimanja sa državnih jasli i postanu dovoljno moćni pa pomisle da sami mogu vladati - onda može će eksperstka vlada i prije roka od 200 dana da se rashoduje. Tim prije, što partije neće imati odgovornosti za slabašne domete ili grandiozne promašaje eksperata – ionako ih nijesu oni birali.
U međuvremenu će Krivokapić da stvara političku bazu, upravo sa ekspertima da osnuje stranku uz nesebičnu podršku polit-medijskog konglomerata okupljenog oko Vijesti. Osjetiće se snažnim da mogu bez onih i osuđenika iz Demokratskog fronta i – igranka može da počne.
A reforme, promjene? Polako, ponovo ćemo gledati, ne film sa početka priče, već žemo živjeti crnogorski rimejk jedne popularne serije sa našeg govornog područja. Ne, neće biti ,,Srećnih ljudi“ – bićemo zamorčići u serijalu ,,Lud, zbunjen, normalan“.
Da, ostatku nazdravlje.
