Poručili su da su ponovna vještačenja protivna njihovom dostojanstvu i Konvenciji UN-a.
U saopštenju koje potpisuje izvršna direktorica Nevladine organizacije „Bijeli štap“ Nikšić Slavica Samardžić, traže da ih zakon izuzme od obaveze ponovnog vještačenja.
“Svi smo rođeni sa invaliditetom. Tokom života smo se suočavali sa brojnim izazovima i preprekama od obrazovanja, preko zapošljavanja, do pristupa zdravstvenoj zaštiti, javnom prevozu i drugim osnovnim uslugama. U gotovo svim segmentima društva nailazimo na barijere koje nas ograničavaju i isključuju. Uprkos svemu tome, uprkos trajnosti naših stanja i brojnim medicinskim i stručnim procjenama koje smo već prošli, sada se pred nas ponovo stavlja obaveza da do 01.07.2029. godine podnesemo zahtjev za novo vještačenje. Ukoliko to ne učinimo u predviđenom roku, izgubit ćemo status osobe sa invaliditetom, procenat invaliditeta i sva prava koja iz tog statusa proizilaze – bez obzira na to što se naša medicinska slika nije promijenila, jer je od rođenja trajna i potvrđena”, navode oni u saopštenju.
Kao osobe sa urođenim invaliditetom, dodaju, žele jasno istaći da je za njih potpuno nedopustivo da budu izloženi ponovnom vještačenju.
“Naš invaliditet je trajno utvrđen i potvrđen od samog rođenja. Ponovno vještačenje nam donosi nepotreban stres, narušava naše dostojanstvo i predstavlja dodatno opterećenje, koje ne možemo i ne smijemo trpjeti. Zato tražimo da se u zakonu jasno izuzmu osobe sa urođenim invaliditetom od obaveze ponovnog vještačenja. To nije samo pitanje pravde i poštovanja, već i osnovno ljudsko pravo da živimo dostojanstveno, bez dodatnih i suvišnih prepreka”, navode oni.
Prema jihovim riječima, Nacrt zakona ne pravi razliku između osoba koje su invaliditet stekle u toku života i onih koji su sa njim rođeni. Za osobe sa urođenim, trajnim invaliditetom, kako navode, ponovno vještačenje je administrativno nepotrebno, suštinski besmisleno i psihološki veoma teško.
“Ono dodatno produbljuje osjećaj nepovjerenja, birokratske nesigurnosti i lične degradacije. Takođe, postoji ozbiljna bojazan da mnogi – zbog lošeg zdravstvenog stanja, nedovoljne informisanosti ili drugih sistemskih prepreka neće moći da podnesu zahtjev u predviđenom roku. Time bi, ne svojom krivicom, izgubili doživotno stečena prava i zaštitu koja im pripada. Ovakav pristup ne samo da je pravno i etički problematičan, već je i u suprotnosti sa Konvencijom Ujedinjenih nacija o pravima osoba sa invaliditetom, koju je Crna Gora ratifikovala, kao i sa temeljnim evropskim vrijednostima i standardima ljudskih prava, ka kojima kao država težimo. Pozivamo donosioce odluka da ozbiljno razmotre naše stavove i prilagode zakon na način koji neće ugroziti prava i dostojanstvo onih koji s invaliditetom žive cijeli život. Naša prava nisu privilegija – ona su temelj našeg dostojanstva i jednakosti”, dodaju.
Od države Crne Gore traže da jasno prepozna i zaštiti specifičan položaj osoba sa urođenim invaliditetom, te da zakonom obezbijedi trajnost i nepovredivost njihovih prava – kao što to nalažu međunarodne obaveze, savremeni standardi i temeljna načela ljudskog dostojanstva.
“Vjerujemo da Crna Gora može i mora donijeti zakone koji unapređuju sistem, a ne dovode u pitanje sigurnost i osnovna prava onih koji su cijeli život suočeni sa brojnim preprekama, ali uprkos svemu – dostojanstveno žive i doprinose ovom društvu”, zaključuje se u saopštenju.
