Izložba Petra Lubarde predstavlja djelimičnu rekonstrukciju izložbe iz 1951, sa selekcijom radova iz datog perioda, kada je umjetnik živio i stvarao u Crnoj Gori.Otvarajući izložbu, direktorica Narodnog muzeja Crne Gore, dr Anastazija Miranović je kazala da je u sukobu i polarizaciji „umjetnosti radi umjetnosti“ i „umjetnosti radi ideje“, Lubarda bio i ostao dosljedan svom umjetničkom Vjerujem i čini se da bi se gotovo sveukupna njegova umjetnost mogla sublimirati u dvije izjave samog umjetnika:
„Ja sam ja i svijet slikam po vlastitoj volji..“ i „…ako bi me neko pitao ko mi je bio učitelj u umjetnosti, morao bih da odgovorim – to je jedino bila Crna Go“U amplitudi tumačenja umjetnosti posljeratnog perioda kroz kategorije krajnosti u kojima joj se daje uloga „ideološkog propagatora“ i/ili suprotno, umjetnost se prepoznaje kao „sredstvo za rušenje određene ideologije“, čini se da Lubarada ne mareći previše za ista stvara djelo koje ih nadilazi i koje će biti prethodnica i uvertira njegovom stvaralačkom zenitu i „zatnom dobu“ u godinama koje slijede, od 1951. do 1956. Otuda i ne čudi što Lubardina mesijanska, modernistička, avangardna uloga nije determinisana samo unutar crnogorskog i jugoslovenskog kulturnog prostora, već njegove slike bivaju selektovane kroz brojne konkurse i žirije da predstavljaju, uz umjetničke radove drugih jugoslovenskih umjetnika, Jugoslaviju na svjetskim izložbama i smotrama likovnih umjetnosti, na kojima nerijetko osvaja značajne nagrade i priznanja”, kazala je dr Anastazija Miranović.Ona je istakla da je vanvremensko Lubardino djelo izniklo iz crnogorskog “genius loci” i da nosi osobeni potencijal istovremenog modernizma i tradicionalizma, univerzalnog i nacionalnog, demokratičnosti i stvaralačke slobode i stoga je najbolji reprezent naše kulture i umjetnosti.
“Ako bi slikom trebalo ispričati priču o Crnoj Gori, njenoj istoriji, prirodi, mistici i ljepoti, ovdašnjim ljudima i sveukupnom njenom habitusu, neprikosnoveni vodič kroz taj čudesni menatalni i fizički predio bilo bi umjetničko djelo Petra Lubarde”, naglasila je Miranović.
Dr Anastazija Miranović je zaključila da Lubardino djelo, poput razuzdanih konja, koje je tako rado slikao, u mahnitoj igri života, ne dozvoljava stege zauzdanja, već slobodom propeto, „razjapljeno“ čeljustima istine, vrhuni svijetom likovnih umjetnoIspred porodice i Fondacije “Petar Lubarda” govorio je slikar Đuro Lubarda koji je kazao da je Lubardina umjetnost, pored filozofije, duhovni izraz svakog vremena, svake kulture i civilizacije.
“Tako je Petar Lubarda kao stvaralac, slobodni vizionar, istinski umjetnik i tvorac autentičnog umjetničkog djela. Umjetnička djela Petra Lubarde nisu stvarana u transu, niti afektu, već u traženju umjetničkog izraza, uz izuzetno poznavanje forme kao i svih elemenata umjetničkog (likovnog) jezika. Tako je umjetničko djelo Petra Lubarde prelazilo veliki put – od umjetnikove zamisli do uobičajnog i doživljenog izraza i iskaza. U taj izraz i iskaz utkana je sva njegova ličnost, bol, radost, molralni principi, smisao i misao o životu”, kazao je Đuro Lubarda i zahvalio se Narodnom muzeju Crne Gore na organizovanju izložbe, naglasivši da je ova postavka lijepo podsjećanje na sedamdesetogodišnjicu izložbe u Galeriji ULUS-a u Beogradu 1951. goZa realizaciju izložbe dio radova je obezbijeđen iz fondova Umjetničkog muzeja NMCG, dio djela su pozajmljeni od relevantnih beogradskih i novosadskih instiucija, galerija i muzeja, kao i privatnih lica i kolekcionara, a kao zamjena nekoliko nedostajućih radova rađene su reprodukcije na platnu. U okviru izložba, prezentovan je i film o Petru Lubardi u kojem, o djelu velikog umjetnika, govori poznati istoričar umjetnosti Lazar Trifunović.
Autorke i kustoskinje izložbe su istoričarke umjetnosti, dr Anastazija Miranović i Snežana Ivović, a ista će biti u postavci do 18.juna 2021. godine.
U okviru Omaža upriličena je promocija knjige mr Maše Jovović, “Petar Lubarda u Crnoj Gori 1946-1951”, u suizdavaštvu Narodnog muzeja i Fondacije “Ćano Koprivica”. Knjiga se bavi prvim poratnim godinama u stvaralaštvu Petra Lubarde, koje je kulminiralo upravo u radovima prvi put izložnim na kultnoj, tzv. izložbi preloma, zaokreta 1951.
O knjizi su govorili istoričari umjetnosti dr Aleksandar Čilikov, dr Anastazija Miranović i autorka.
Dr Aleksandar Čilikov je istakao da je rad mr Maše Jovović izuzetno važan za razumijevanje poetike Petra Lubarde.
“Kada je Petar Lubarda došao u Crnu Goru, suočio sa nečim što mu je zavičaj, sa nečim iskonskim, prije svega, suočio sa samim sobom. Godine 1951, poslije Informbiroa, u komunističkoj Jugoslaviji, sa radikalnom promjenom sistema, napraviti izložbu kakvu je napravio Petar Lubarda u Beogradu, kada je razbijen socijalistički realizam, napraviti takav preokret, to samo može veliki umjetnik”, kazao je dr Čilikov i dodao da se njegova poetika gradila u Crnoj Gori i da je zbog toga knjiga Maše Jovović veoma važna.
Direktorica Narodnog muzeja, dr Anastazija Miranović je naglasila da Maša Jovović studioznim, minuciozno-analitičkim postupkom ogoljava i razotkriva kontekst i zbivanja u kulturno-umjetničkoj zajednici/prostoru Crne Gore, regiona i šireg konteksta, kao i u strukovnim udruženjima, prije svega u ULUCG-u, ali i individualna gledišta, opiranja i/ili podilaženja datim politikama.
“Detaljno donosi sliku kulturno-umjetničkih i društveno-političkih dešavanja koja su prethodila Lubardinom dolasku u Crnu Goru. Približava odnos umjetnosti i date političke ideologije, njihovu međusobnu uslovljenost i posljedice tih odnosa. Ukazuje kako su istorijsko, društveno-političko, ekonomsko, kulturno i psihološko stanje, ambijent i atmosfera prvih poratnih godina u Crnoj Gori uticali na odnos Lubarde i Crne Gore i na njihove uzajamne, uzročno-posljedične sprege koje su determinisale Lubardinu umjetnost”, kazala je dr Miranović.
Lubardino djelo se, prema njenim riječima, između umjetničkih ideja na jednoj i ideološko-političkih, na drugoj strani, pokazalo kao pomirljivo. Na tankoj granici uspijevalo je da se uzdigne do svoje samobitnosti i omogućilo princip slobode za dalja umjetnička traženja. Ona je zaključila da knjiga mr Maše Jovojić predstavlja vanredno značajan doprinos izučavanju lika i djela Petra Lubarde i otvara prostor daljim stručnim analizama i tumačenjima njegovog grandioznog djelaAutorka knjige “Petar Lubarda u Crnoj Gori 1946-1951”, mr Maša Jovović se zahvalila svima koji su pomogli da se knjiga publikuje i osvrnula se na polaznu tačku njenog istraživanja, a to je, kako je istakla, sama klasifikacija izložbe iz 1951. godine kao prelomne tačke u razvoju jugoslovenske umjetnosti, nazivane “konačni rez”, “udarac pragmatizmu”, “revolucionarni potez”.
“Želja mi je bila da otkrijem kako, žašto i na koji način se to desilo, a desilo se u Crnoj Gori. Odgovori na ta pitanja nalaze se u knjizi”, zaključila je mr Maša Jovović.
