Potpuno je prirodno da potpredsjednik Vlade brani ministarku Bratić. Iste su ideološke gore list a kako je potpredsjednik zadužen za bezbijednost i još za svašta po nešto u resoru unutrašnjih poslova, onda njegova tvrdnja da mu koleginicu opstruišu u samom ministarstvu nije bez osnova. Ali, ono što čudi je ko je Bratićki birao saradnike? Tačno je da ona nije birala ni sebe samu, a kamoli njih. Ali jeste nekolika smijenila samo mjesec ili dva od imenovanja.
A možda je potpredsjednik mislio na stare kadrove, one iz Milovog doba? Pa što oni tu rade? Kako je taj zaostatak mogao da prođe? Zar nije bilo dovoljno đece, žena, majki i očeva, sestara, zetova, svastika, kumova, prijatelja, vlasnika crnih, crvenih i crno-bijelih članskih karata da zamijene ove postojeće destabilizujuće elemente koji direktno utiču na funkcionisanje ministarke, koja ne zna đe je od rabote? Njoj su se pobrkali i živi i mrtvi. Ne zna jadna ni kako se ko zove ni škole kako im se zovu. Nije joj ni čudo. Samo kod nas smjena direktora, kako to veličanstveno objasni Dritan, izaziva buru. Smjena svih direktora u svim školama. Pa što? Nema veze što su novopostavljeni uglavnom četnici (to nije rekao Dritan), ali kao da jeste. Njegova je misao da „neki ne žele da prihvate pruženu ruku da radimo u interesu Crne Gore“. Nije ruku Dritane. Mislio si nogu!
Možda nijesi znao da ljudi dobijaju nogu od Bratićke samo za to što nijesu sa njenog spiska. Svi direktori, ponoviću ti, svih škola, bez obzira kako su radili. Ali, znao si ti to Dritko, savršeno dobro. I podupirao, što je kolegijalno i smisleno za politiku kojoj pripadaš.
Odlučnost Krivokapića da pomogne svojoj Crnoj Gori odnedavno nije upitna. Premijer je, gle čuda, postao čisti Crnogorac
Krivokapić je u međuvremenu otputovao. Ne mislim politički odlepšao, kako bi to najviše voljeli ovi iz DF-a, ali ne da ga oni smjenjuju pa da padom vlade i Radulovićeva uža i šira porodica ostane bez rabote, nego da ga neko drugi makne a da oni zauzmu sve njegove pozicije. Za apostola vrhovnog, recimo Vučićevog Andra, za potpredśednika Joanikijevog Pipuna ili svačijeg Meda. Pa onda redom apostolčići. Ima ih bogu hvala popriličan broj.
Krivokapić, kako rekoh nije tu jer učestvuje na Olimpijskim igrama u Tokiju. Navija za Crnu Goru svim srcem. Skoro kao da je njegova država. Razumije se, figurativno i političko značenje ova konstatacija ima. Ne daj bože kakvo drugo.
Najvažnije je da su Japanci doznali da naša uzdanica može pogledom da pomjera brda i planine pa, ako im on pomogne da prebači jedan dio njihove planine koja im smeta, na neku drugu stranu, eto zlatne medalje za Crnu Goru. Organizatoru je dato da može da ih dijeli i po zaslugama.
Odlučnost Krivokapića da pomogne svojoj Crnoj Gori odnedavno nije upitna. Premijer je, gle čuda, postao čisti Crnogorac. Istina on za sebe kaže da je Srbin, ali je Crnogorac isto tako, i antifašista velikocrkvene srpske provinijencije, sa popovskom ideologijom nove kominterne.
Neka čudna kombinacija, ali može da prođe. Dozvoljeno je sve. Da je tako, svjedok nam je Joanikije Mićović koji je muški odslušao sve partizanske pjesme ovoga svijeta nakon dodjele 13. julske nagrade. To je lično za njega, u organizacionom smislu, komponovao njegov drug Aleksa.
Medalju već imamo. Jedini mi na Olimpijadi. Unaprijed. Treba samo malo vremena da se Krivi, kako ga zove njegov prvi ćerač Medo, koncentriše. A onda, zapamtiće ga i brda i planine širom Japana. Ispremještaće ih i uzduž i poprijeko. Preveo im je to na japanski naš domaći Mickej, a Krivi je domaćinu obećao da će uraditi sve da im potpisano rješenje o premještanju dostavi poštom ministarka Bratić, što je moguće prije. I da ne zamjere ako ona pobrka imena. Jer, kako reče Dritan, digla se tolika buka zbog smjene nekoliko stotina direktora crnogorskih škola. A njeni je opstruišu, tvrdi bezbjednjak iz sopstvenih „pouzdanih“ izvora.
Dakle, u nedostatku Krivokapića, izjave Abazovića dobijaju na značaju. Ne bi ni premijer tako umio. (Bez)smisleno i jako, argumentovano i snažno. Evo prvog bisera: “Ovo je Vlada sigurno donosi odluke koje su diskutabilne“. Jeste Dritane.
Najblaže rečeno potrefio si definiciju vladanja koalicione vlasti. Rekoh najblaže, jer ovoga što vi činite nema niđe. Podsjetiću te na Simijanovića, tvoga druga-lažnog američkog diplomatu koga si vodao po Crnoj Gori i davao mu da zaviri u sve što je htio. Śeti se i onoga što ti je nudio 21 milion da podržiš bivše, što je krivično djelo korupcije i kriminala za koji si zadužen da trijebiš. Makar bi tako trebalo biti a ti nijesi mogao da se śetiš o kome se to radi. Pa o uzimanju zajma mimo zakona. Prijetio si RTCG da će ga snaći grčki scenario a na udaru su ti bili i drugi koji su pisali i pričali o onome što ti i tvoji činite. Nijesi samo dirao režimske.
A i zašto bi kad su tvoji poslodavci. Tu je gašenje Montenegroerlajnsa, monstruozna predaja crnogorskih crkava, manastira i ostale imovine drugoj državi. Kažu znaveni da se radi o aktu veleizdaje. To ne zastarijeva, znaš to kao pravnik vrlo dobro. Pa i da nijesi pravnik. Tu su i političke izmjene tužilačkih zakona kojima se protivi Venecijanska komisija, bahaćenje čak i nižih činovnika, vožnju u pijanom stanju državnih vozila pod rotacionim svijetlima i pokušaj prikrivanja krivičnog djela iz vrha vlasti, pa do smjene direktora i dovođenje ideoloških miljenika Vesne Bratić, sa bradom po sistematizaciji ako je moguće. A moguće je. To znaš i ti Dritane.
"Ovo je Vlada sigurno donosi odluke koje su diskutabilne“. Jeste Dritane.
Abazović kaže: Bila je situacija sa direktoricom u Baru, ali greška je odmah ispravljena. Nije baš tako Dritane. Digla se javnost na ovu namjernu grešku pa je Bratićka morala da smijeni svoju favoritkinju. Jednodnevna direktorica, ona koja je vodila učenike iz razreda u kojima je predavala na litije i molebane, nije slučajna greška Dritane. To ti dobro znaš. Kao i Bratićka.
Zanimljivo je kako nijesi naučio svoju drugaricu da ne pravi toliko grešaka istovremeno. Možda bi joj i prošla jedna sedmično, kao što drugi čine. Ti, recimo. Osim kad ne odeš u Sarajevo i posebno Srebrenicu. Što je tamo bilo kad si bio, znaš i ti i javnost.
Kako to Abazoviću da ti ne zasmeta kod tvoje drugarice negiranje Crne Gore i Crnogoraca. Tebi zakletom evropejcu, antifašisti. Je si li možda prepoznao živo četništvo i dan danas, kod dame četnika, kako je sama za sebe kazala?
Ili možda izraženije danas neko ikada do sada? Nijesi! Drugarica ti je pa te razumijem. A i nije to više, kako tvrde tvoji prijatelji iz pojedinih režimskih medija, ono četništvo a ni onaj fašizam. To je danas evropski, jednonacionalni i jednovjerski fašizam svih naroda i narodnosti podrazumijevanog svetosavskog pravoslavlja.
Pominjanje šverca cigareta u Luci Bar i relativizovanje te činjenice Abazović tumači greškom građana. Zato on kaže: „Fokus naših građana je na pogrešne stvari“.
Sve se više čini i njima koji su podržali ovakvu vlast, koja čini ovo što čini narodu Crne Gore, da im je tog 30. avgusta prošle godine fokus bio na pogrešnoj strani. Ko je u pravu, kako stvari stoje, znaće se do kraja godine.
Na kraju treba istaći da je Olimpijada zaljubila vrhovnog apostola u Crnu Goru. Mahao je, stajao na noge dok je sjajna crnogorska delegacija marširala tokijskom dvoranom. I dok je lepršala zastava Crne Gore dostojanstveno i gordo on je bio Crnogorac. Bez sumnje. Poslije, vidjećemo. Možda, a možda i ne. Zavisi od mnogih. Najmanje od njega samoga.
Slavko Mandić
