Savjet Muzeja savremene umjetnosti Crne Gore održao je juče sjednicu na kojoj je usvojio zapisnik sa prethodnog zasijedanja, ali i dogovorio inicijativu za razrješenje direktora MSUCG Vladislava Šćepanovića zbog neusvajanja finansijskog izvještaja za 2024. godinu.
Time je ispoštovan Zakon o kulturi i Statut ustanove, koji predviđaju da se direktor može razriješiti prije isteka mandata ukoliko krši zakon ili ukoliko Savjet ne usvoji finansijski izvještaj za prethodnu godinu.
Izvori Pobjede tvrde da je sjednica Savjeta protekla u relativno mirnoj atmosferi, te da direktor Šćepanović, za razliku od ranijih zasijedanja, nije pokazivao preveliki otpor prema ključnim tačkama dnevnog reda, među kojima je i inicijativa o njegovom razrješenju.
ZAHTJEV MINISTARKE
Članovi Savjeta su se tokom ove nedjelje, kako saznaje Pobjeda, bavili i ispunjavanjem zahtjeva ministarke kulture i medija Tamare Vujović, koja se, na prvi pogled, prilično suzdržano drži po ovom pitanju, a zapravo, kako tvrde izvori Pobjede, zagovara brojne procedure, interne kontrole, reviziju DRI... kako bi se što više odugovlačilo sa odlučivanjem o razrješenju Vladislava Šćepanovića.
Ministarka, takođe, ima i spremno tumačenje Zakona o kulturi, odnosno člana koji navodi da direktor „može biti razriješen“ i zbog neusvajanja finansijskog izvještaja. Upravo to „može“ za ministarku je, kako tvrde Pobjedini izvori, ostavljanje mogućnosti da Šćepanović zaista „može“, ali i „ne mora“ biti razriješen.
Ministarka je, naime, od predsjednika Savjeta Zdravka Delibašića i članova ovog upravljačkog tijela 6. juna zvanično zatražila izjašnjenja zašto finansijski izvještaj nije usvojen. Ta izjašnjenja su ranije, podsjetimo, već poslale članice Savjeta Isidora Damjanović i Natalija Čađenović koje nijesu podržale izvještaj, ali je Delibašić tek početkom jula, iz dopisa ministarke, shvatio da to mora i on da učini, kao i članica Savjeta iz reda zaposlenih Svetlana Dukić. Njih dvoje su, podsjetimo, na sjednici od 17. aprila glasali za usvajanje izvještaja, a dopis ministarke, iako je sačinjen 6. juna, u arhivi Muzeja je iz nepoznatih razloga zaveden 1. jula.
Nakon što su predsjednika Savjeta obavijestili da im nije jasno zašto finansijski izvještaj nije usvojen, te kroz desetak rečenica citirali zakonske odrebe o tome ko i kako upravlja ustanovom, a ko nadzire njen rad, iz Ministarstva su od Delibašića zatražili da u roku od tri dana od dana dobijanja akta dostavi Ministarstvu svu relevantnu dokumentaciju koja se odnosi na postupak donošenja Odluke kojom nije usvojen izvještaj. Ministarstvo je zatražilo zapisnike sa održanih sjednica, pojedinačna izjašnjenja članova i predsjednika Savjeta sa obrazloženjem razloga za ishod glasanja, službenu prepisku putem mejla ukoliko su se održavale elektronske sjednice itd.
- Sve u cilju upoznavanja i pravilnog postupanja ovog organa u konkretnoj pravnoj stvari – ističe se u pismu ministarke.
Izvor Pobjede u Muzeju savremene umjetnosti Crne Gore potpisniku ovih redova dostavio je zvanično izjašnjenje Zdravka Delibašića, u kojem se navodi da je kao predsjednik Savjeta glasao za usvajanje finansijskog izvještaja imajući u vidu da su „budžetska sredstva tokom izvještajnog perioda trošena namjenski i u skladu sa planiranim finansijskim okvirom ustanove.“ To isto je Delibašić, podsjetimo, rekao i tokom ranijeg telefonskog razgovora sa novinarom Pobjede, navodeći da su mu to rekle finansijska i pravna služba Muzeja. Međutim, Delibašić se u izjašnjenju ponovo osvrnuo na slučaj kršenja Zakona o javnim nabavkama, tokom priprema Crne Gore za nastup na Bijenalu umjetnosti u Veneciji, što je razotkrila Pobjeda u opširnom članku u julu prošle godine, a potvrdila inspekcija za javne nabavke kaznivši ustanovu (5.000 eura) i direktora (250 eura). Delibašić, dakle, u izjašnjenju napominje da je tokom prethodne godine konstatovan „jedan prekršaj u postupku javne nabavke, zbog čega je direktor ustanove bio sankcionisan u prekršajnom postupku.“
- Taj propust se odnosio isključivo na formalno kršenje procedure, a ne na sadržajnu nezakonitost u vezi sa korišćenjem sredstava. Dakle, i pored proceduralnog prekršaja, sredstva su utrošena zakonito i u okviru predviđenih budžetskih stavki – navodi Delibašić.
Za njega „ovaj pojedinačni proceduralni propust, iako ozbiljno razmotren i sankcionisan, ne može biti dovoljan osnov za odbacivanje godišnjeg izvještaja, posebno kada su osnovne obaveze odgovornog i zakonitog finansijskog upravljanja ispunjene“?!
- Usvajanje izvještaja u ovom kontekstu ne znači ignorisanje prekršaja, već priznanje činjenice da budžet nije zloupotrijebljen, niti je rad ustanove doveo do finansijske štete. Vođen odgovornošću prema instituciji i njenoj stabilnosti, te uvažavajući ukupnu ocjenu finansijskog poslovanja u 2024. godini, glasao sam za usvajanje izvještaja – istakao je Delibašić.
PREĆUTKIVANJE
U svom izjašnjenju Delibašić nije pomenuo ni desetine hiljada eura potrošenih na autore iz Srbije i svijeta, među kojima su i Šćepanovićevi prijatelji, a sve za poslove koje su mogli da obave kadrovi iz Crne Gore. Prećutao je i otkazivanje saradnje renomiranom crnogorskom fotografu Dušku Miljaniću zarad angažmana srpskog fotografa Nebojše Babića da, za 2.500 eura, uradi direktorov portret i portrete zaposlenih, a nije pomenuo ni višemjesečne isplate od po 1.000 za nedefinisane „konsultantske usluge“ direktorovog prijatelja Nikole Kolje Božovića iz Srbije, ali i Kvarana Gunara Benedikta sa Islanda. Sve to što je kroz više istraživačkih tekstova dokazala Pobjeda, a direktor odbijao da odgovori na pitanja i ponudi dokaze o ostvarenim poslovima, kao i gomila drugih spornih stvari koje su na vidjelo iznijele dvije članice Savjeta, za predsjednika Savjeta, sudeći po njegovom izjašnjenju, nije sporno.
Pored ovog izjašnjenja, Isidora Damjanović i Natalija Čađenović su, podsjetimo, poslale i svoja obrazloženja za neusvajanje izvještaja, gdje su u 12 tačaka detaljno obrazložile brojne sporne ugovore, troškove, kršenje zakona i procedura od strane direktora Vladislava Šćepanovića. Pobjeda je te detalje objavila nedavno u tekstu pod naslovom „Rovovska bitka za i protiv Šćepanovića“.
Vlada je u međuvremenu, na sjednici u četvrtak, 3. jula, objavila sve finansijske izvještaje i izvještaje o radu ustanova kulture čiji je osnivač država, dok su izvještaj o radu i informacija o finansijskom izvještaju MSUCG povučeni sa sjednice komisije koja je prethodila sjednici Vlade.
STAV NOVINARA: Još jedna relativizacija kršenja zakona
Izjašnjenje predsjednika Savjeta MSUCG Zdravka Delibašića, u kojem je podržao finansijski izvještaj Muzeja savremene umjetnosti, potvrđuje kontinuitet u pokušaju relativizacije zakonskih prekršaja, konkretno u vezi s kršenjem Zakona o javnim nabavkama.
Njegov stav da se „jedan prekršaj u postupku javne nabavke“, za koji kaže da je „isključivo formalne prirode“, ne može tretirati kao dovoljan osnov za odbacivanje izvještaja - problematičan je na više nivoa.
Prvo, zakoni se ne dijele na „formalno važne“ i „suštinski važne“ u očima onih koji su zaduženi da nadgledaju njihovu primjenu. Ako Savjet ima nadzornu funkciju, on ne bi smio selektivno tumačiti šta jeste, a šta nije važno kršenje - niti opravdavati prekršaje kroz fraze poput „sredstva su trošena zakonito i u okviru predviđenih budžetskih stavki“, ako je put njihove dodjele bio nezakonit.
Drugo, predsjednik Savjeta očigledno pokušava da stvori narativ u kojem je poštovanje procedure manje važno od „cilja“, što predstavlja opasnu zamjenu teza. Naročito jer se radi o javnim sredstvima i institucionalnom povjerenju. Ako je zakon prekršen - pa makar i „samo“ formalno - to nije stvar slobodne procjene, već jasan indikator odgovornosti. Treće, potpuno je izostavljeno to što se „proceduralna greška“ desila sa firmom osnovanom neposredno prije ugovora i zatvorenoj nakon obavljenog posla i isplate potraživanja od skoro 30.000 eura, čiji je vlasnik prijatelj Šćepanovića, arhitekta Predrag Krstić. Njemu je direktor omogućio da kroz drugi ugovor o djelu čak i obavi nadzor radova koje je sam izveo za Bijenale, krijući se iza firme „ArteLab“ koju je na papiru vodila njegova supruga Milica Krstić! Ako se ni takvi slučajevi više ne smatraju dovoljnim za korektivno djelovanje Savjeta, onda se postavlja pitanje - čemu on uopšte služi
Zaključno, Delibašić ovo obrazloženje završava riječima o „odgovornosti prema instituciji i njenoj stabilnosti“, što zvuči kao pokušaj da se izbjegne suočavanje sa odgovornošću kako bi se sačuvala prividna institucionalna harmonija. Međutim, zakoni postoje upravo da bi stabilnost bila stvarna, a ne simulirana ignorisanjem nezakonitosti.
