Dok Srpska pravoslavna crkva sve otvorenije i agresivnije zadire u crnogorski istorijski prostor, predstavljajući tuđe mitove kao sopstvenu baštinu i pokušavajući da preoblikuje identitetske temelje ove države, crnogorske institucije – koje bi morale da budu prvi branioci istorijskog kontinuiteta, kulturne baštine i državnog dostojanstva – ostaju pasivne ili svjesno izbjegavaju da preuzmu odgovornost. Ćutanje koje traje danima nakon jasnih provokacija i narativa negacije predstavlja više od birokratskog nemara – ono je simptom dublje institucionalne krize i političkog oportunizma.
Održavanje skandaloznog Sabora SPC na ostacima drevne Duklje, lokalitetu od izuzetnog arheološkog, istorijskog i simboličkog značaja za crnogorsku državnost, kulminiralo je liturgijom koju je episkop Pajsije služio uz tvrdnju da se nalazi „na temeljima prve srpske države“. Ta izjava nije izolovan incident, već dio šire strategije – da se kroz crkvenu simboliku, rituale i medijsku propagandu stvori paralelna slika prošlosti u kojoj je Crna Gora samo regionalna ispostava „srpskog sveta“.
Zabrinjava tišina
Zabrinjava, međutim, ne samo sadržaj te poruke, već i institucionalna tišina koja ju je pratila – muk onih koji su, po zakonu i funkciji, obavezni da zaštite kulturnu baštinu i jasno se suprotstave istorijskom falsifikatu. Taj muk ne nastaje iz neznanja, već iz političke kalkulacije, oportunizma i straha od sukoba s moćnim strukturama, čime se dodatno produbljuje kriza autoriteta i nacionalnog samopoštovanja.
30Istoričar mr Vukota Vukotić ocjenjuje za Pobjedu da je riječ o nastavku višedecenijskog pokušaja Srpske pravoslavne crkve da prisvoji crnogorsko istorijsko nasljeđe, ovaj put kroz reviziju činjenica i zloupotrebu simbola Duklje. On upozorava da državne institucije ne samo što ne reaguju, već nerijetko podupiru vanjske ideološke pravce, čime direktno ugrožavaju nacionalni identitet.
Aktivista crnogorske dijaspore u Njemačkoj Miloš Bukilić ide i korak dalje u svojoj ocjeni. Među prvima je javno reagovao na održavanje Sabora SPC na ostacima drevne Duklje nazivajući ga nedvosmisleno – političko-identitetskim ratom protiv Crne Gore. Bukilić ne štedi riječi i u izjavi za Pobjedu, otvoreno proziva institucije, a posebno resornu ministarku Tamaru Vujović, čije ćutanje, kako navodi, odslikava šire stanje institucionalne pasivnosti i ignorantskog odnosa prema očiglednom napadu na crnogorski identitet. Upozorava da je krajnje neprihvatljivo da gotovo sedmicu nakon skandaloznog događaja niko iz nadležnog ministarstva ne pokazuje ni minimum svjesnosti o svom mandatu i obavezama prema zaštiti državne kulturne baštine.
„Da li iko ima hrabrosti da narodu kaže istinu – da se pred našim očima briše crnogorski identitet?“, pita Bukilić i upozorava da se ćutanjem i kalkulacijama otvara prostor za potpunu asimilaciju naroda kojem se istorija, simboli i svetinje otimaju – uz blagoslov institucija koje zaboravljaju čije interese bi morale da štite.
Vukotić ocjenjuje da je riječ o još jednom u nizu pokušaja da se sistematski prisvoji crnogorska istorija i njeni ključni simboli, kroz uporno reinterpretiranje prošlosti u skladu s narativima Srpske pravoslavne crkve i ideologije koja negira postojanje zasebnog crnogorskog identiteta.
„Najkraći komentar ovoga je ,,Snila baba što joj milo bilo“. Ovo je već viđeno i skoro uobičajeno ponašanje SPC koje traje već decenijama. Crnogorsko nasljeđe je stalno na udaru jer se želi prisvojiti od onih kojima ne pripada. Tako je sada na udaru Duklja, koja je u fokusu Crkve Srbije zadnjih nekoliko godina. Tako smo prešli put od zakivanja cara Dukljana za Vezirov most, do prisvajanja kulta Svetog Vladimira. Sve to se radi uz pomoć revizije istorije i obilato korišćenje falsifikata. Na taj način se pokušava dobiti jedan narativ koji bi trebao odgovarati „vjernom narodu“ bez preispitivanja. Svakako, zaista je teško gledati kako nijedna državna institucija ne reaguje na sve ovo“, poručio je Vukotić.
Zbog čega je to tako, misli da treba pitati njih.
„Bojim se da svi oni ne žele da se suprotstave ovom flagrantnom iskrivljenju naše prošlosti. Sve te kalkulacije moći uvukle su naše institucije u jedan koloplet nereagovanja i inercije iz koga očigledno ne mogu da se izvuku“, istakao je Vukotić dodajući da odavno postoji problem.
„Možemo reći da je problem sistemski, u našoj istoriografiji da se glavni pravci nameću sa strane. Naše institucije su time osakaćene u radu, ali opet ne pokušavaju da se izdignu iz toga. Štaviše vidimo da se mnoge od njih jasno drže tih pravaca. Sve to je velika opasnost za ukupan nacionalni identitet koji time trpi ogromnu štetu. Otuda i imamo često slabe ili nikakve reakcije na ovakve pokušaje prekrajanja istorijskih činjenica“, objašnjava Vukotić.
Mišljenja je da bi svi morali da zauzmu stav prema ovome, pa su zato svi oni zakazali.
„Naš obrazovni sistem je čvrst onoliko koliko su jaki ljudi koji ga nose. Otuda je stalna opasnost da se narednim generacijama prenesu pogrešni narativi. No, sve to opet zavisi od opšte političke situacije u zemlji. Zato će nam uvijek kao Damoklov mač visiti nad glavom da neko zloupotrijebi prošlost i na osnovu Temeljnog ugovora krene da mijenja istoriju. Takve pokušaje moramo institucionalno rješavati“, kazao je naš sagovornik.
Nema svijesti o institucionalnoj odgovornosti
Bukilić posebno opominje ministarku kulture Tamaru Vujović, za koju, kako naglašava, nije sporno samo to što ćuti, već i to što, kako se čini, ne shvata kompleksnost i značaj oblasti kojom rukovodi. S obzirom na to da ne dolazi iz oblasti kulturne politike, može se steći utisak – ističe on – da ministarka nema dovoljno stručnog uvida u kompleksnost zaštite kulturne baštine, niti dovoljno izražen osjećaj institucionalne odgovornosti koji bi trebalo da prati funkciju koju obavlja.
„Možda ministarka i nije dovoljno upućena u to da u okviru njenog resora postoji Direktorat za kulturnu baštinu“, poručuje Bukilić, pitajući se da li je njeno ignorisanje ozbiljnih prijetnji crnogorskom kulturno-identitetskom nasljeđu stvar nemara – ili svjesnog pristanka na tiho brisanje onoga što bi morala da brani.
„Zna li uopšte da joj je dužnost da štiti kulturnu baštinu, državne simbole i spomen-obilježja Crne Gore? Ili to nije predviđeno programom SPC, pa je samim tim ne dotiče? Što još, ministarko, treba da se desi u državi u kojoj obavljate značajnu funkciju i iz čijeg budžeta primate platu i beneficije, da biste konačno reagovali i obavili ono za što ste plaćeni – da štitite kulturnu baštinu države Crne Gore?“, pita Bukilić.
On takođe postavlja pitanje ,,gdje su sada svi koji se kunu u Crnu Goru? Gdje su patriote, gdje je intelektualna elita, gdje je Dukljanska akademija nauka i umjetnosti?“
„Da li iko ima hrabrosti da kaže narodu istinu: da se upravo pred našim očima briše crnogorski identitet, da se simboli otimaju, istorija prekraja, i da je naredni korak – potpuna asimilacija? A mi? Mi kao narod? Čekamo da nas SPC proglasi „duhovnom djecom Nemanjića“ dok se prepucavamo po društvenim mrežama, izdajemo jedni druge, i ćutimo pred rastakanjem sopstvene države“, poručuje Bukilić.
Prihvatili smo, kako ističe, da nam kradu crkve, da nam oblače nošnje koje nijesu naše, da pjevamo pjesme koje nijesu naše, da slavimo svetitelje koje ne poznajemo. I još sve to finansiramo – iz našeg budžeta. Postajemo ono što nijesmo i nikad nijesmo smjeli biti. I to ne zato što nas neko silom tjera – nego zato što smo ćutanjem i kukavičlukom pristali. Naši preci su ginuli za Crnu Goru. Mi je, izgleda, prodajemo za funkcije, lajkove i – ćutanje - naglašava Bukilić poručujući na kraju da ,,ako ovako nastavimo, nećemo samo izgubiti državu. Izgubićemo i pravo da kažemo da smo narod“.
Mandić: Srbijansko kolo na Duklji nova je strategija otvorenog konflikta
Srbijansko kolo na Duklji novi je nivo gadluka, nova strategija otvorenog konflikta. Ovoliku količinu istorijske bijede mogli bismo ignorisati da nije riječ o nasilju, ocijenio je novinar Brano Mandić.
Kako je istakao, upravo tome svjedočimo, a ovo je, kaže, političko nasilje na koje se razumom ne može uticati.
„Žao mi je ako će ovaj post nekome uzburkati emocije. Nije mi to namjera, ali riječ je o prostačkom otimanju duhovnosti i tradicije koje zaslužuje ne samo prezir nego i kaznu. Nakon srpske Vikipedije, poslije prekrštavanja Svetog Vladimira, došla je i šajkača da poklopi latinske natpise“, napisao je Mandić u objavi na Fejsbuku.
